Šudigovka Anđelina Tkalčević izlaže u Gradskoj galeriji Zabok. Otvorenje izložbe Vizualne priče – animalizam je 10. prosinca u 18 sati.

Anđelina Tkalčević rođena je 1994. u Zagrebu. Osnovnu školu polazila je u Oroslavju. Godine 2009. upisuje Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, te 2013.  završava u smjeru grafički dizajner. Prvenstveno se bavi crtežom koji gradi točkastim rasterom. U radu se izražava crtaćim tehnikama olovkom i tušem, a motivi su joj uglavnom portreti i životinje.

Neophodna ravnoteža s prirodom

– Motiv životinje u likovnoj umjetnosti proteže se od magijskih prikaza pećinskog slikarstva, do recentne likovne produkcije. U mitovima je životinja često slavljena kao božanstvo te mitska bića na specifičan način poprimaju obilježja čovjeka i životinje. To nam, zapravo, pokazuje da oduvijek postoji potreba da se u psihološko simboličkom smislu povežemo sa životinjskim svijetom, neovisno o povijesnom razdoblju i kulturi – govori akademska slikarica Anuška Alfirević, prof. savjetnik u Šudigu o izložvi Anđeline Tkalčević.

– Kako u današnje doba pod utjecajem suvremene tehnologije i opće otuđenosti brojne životinjske vrste izumiru, te je međuovisnost živih bića potisnuta u drugi plan, umjetnici koji životinju dovode u centar pažnje, osim što nas obogaćuju vizualnim izričajem, pokušavaju nas dovesti u neophodnu ravnotežu s prirodom. Animalnim portretima umjetnica hvata emociju pojedine životinje, pokušavajući kroz detaljan prikaz uhvatiti njihov karakter i povezuje se na više razina sa njenom naravi. Bilo da se radi o domaćoj ili divljoj životinji, ona vjerno kroz položaju tijela ili izraz očiju ocrtava esenciju njihova bića i time ih vješto približava promatraču. Gotovo da nas zove da prepoznamo u njima vlastitu narav – nastavlja Alfirević o izložbi Vizualne priče – animalizam.

Egzistencijalna priča

– Koristeći rastersku tehniku, koja zahtjeva posebnu koncentraciju i strpljivost, dobiva na dinamici prikaza te multiplicirajući grafički uzorak u širokom rasponu tonova postiže vjeran prikaz teksture dlake ili perja. Iako se uglavnom kreće u skali akromatskih tonova, dodatkom boje kao akcenta dobiva na izražajnosti i specifičnim karakteristikama pojedine vrste. Uvlači nas time u egzistencijalnu priču o vlastitom odnosu prema prirodi i životinjama i poziva nas na preispitivanje i vlastitu interpretaciju njene kreativne vizualne priče – završava prof. Anuška Alfirević.

2013. godine upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, smjer likovne pedagogije. Diplomirala je grafiku 2018. u klasi red. prof. mr. art. Josipa Butkovića s temom ‘Ritam u ornamentima’ te stekla akademski naziv magistra likovne pedagogije.

Sudjelovala je na skupnim izložbama studenata u Rijeci, u Galeriji Kortil, te na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci 2018. godine.

Prethodni članakUmjetnica Cihlar: ‘Izgubljeni smo u automatiziranom svijetu’
Sljedeći članak‘Nastavljamo graditi Hrvatsku kao zemlju bolje budućnosti’