Maja Vukina Bogović, Irena Podvorac, Helena Ohnjec, Martina Harapin, Mateja Harapin i Anja Novak. Žene umjetnice u Gradskoj galeriji Zabok.
‘Uloga žene / Ženska uloga‘ izložba je ovih sjajnih umjetnica posvećena Međunarodnom danu žena kojim slavimo ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola.
Glorificiranje, vrištanje, bijela košulja…
Gradska galerija Zabok, u znaku podrške i borbe za ženska prava, slavi njihova dostignuća u području umjetnosti.
– Svojim radom, suradnjom, trudom i ljubavlju, svaka na svoj način slavi ženu. Bila ona majka, radnica, ratnica ili tek djevojčica, umjetnice kroz različite tehnike i pristup temi izražavaju svoju viziju – najavila je Bojana Birač, voditeljica Galerije.
Naglasila je kako ovaj projekt ‘diše’, raste iz godine u godinu, razvija se i priča zapanjujuće priče o ženskoj upornosti, snazi i ljubavi.
– Možda dio simbolike leži upravo u tome što je prošlo obilježavanje Dana žena jer ženu, koja je kreatorica života, treba slaviti baš svaki, a ne samo jedan dan u godini – kaže Birač i poziva da im se pridružite u tom moćnom slavlju.
Otvorenje izložbe je u ponedjeljak, 14. ožujka u 19 sati. Maja Vukina Bogović kroz svoja djela glorificira žensku ulogu. Uz pomoć teksture, boje, poteza, crteža i riječi izražava nezadovoljstvo ulogama i standardima. Tema Irene Podvorac je majčinstvo kojem je pristupila iz svoje perspektive jer, kaže, nema veće životne radosti nego pratiti odrastanje sina. Helena Ohnjec predstavit će ‘Akrobatkinje’, instalaciju od tri viseće keramičke skulpture koje postavljene zajedno komuniciraju u nekom imaginarnom cirkusu.
Martina Harapin, razmišljajući o ulozi žene, kao polazišnu točku uzima bijelu košulju, jedan od simbola poslovnog dress codea, koristeći jednostavnost i čistoću bijele boje. Mateja Harapin kroz svoj rad govori o tuđim stavovima u ženskim ulogama: ‘Kako odlučiti ne biti majka kada svijet nalaže da naši reproduktivni organi samo za to služe. Kako skupiti hrabrost i reći da nešto ne želimo, kada nas se uvjerava da to želimo… Zato vrišti! Vrišti glasno, vrišti tiho. Vrišti kada si ljuta, i kada si sretna. Neka nas čuju.’. Koncept Anje Novak je čitanje priče koja se zbiva u činu gledanja, a ipak se čita.
