Tomislav Lubenjak zbog urođene srčane mane kolabirao je i dvaput umro na operacijskom stolu.
Tijekom zahvata doživio je moždani udar. Unatoč svemu, premostio je prepreke i danas pomiče svoje granice ostvarujući nezamislivo. Život sportaša, kineziologa i osobnog trenera Tomislava Lubenjaka (32) iz Zagreba okrenuo se naglavačke prije jedva dvije godine. Predani suprug i otac djevojčice Laure (3) zbog nenadanih problema sa srcem završio je na hitnoj operaciji, a potom dva tjedna poslije radi komplikacija jedva se izvukao s ruba smrti. Uporni Tomo, kako ga zovu prijatelji i klijenti, ne odustaje i nastavlja pomicati granice jer upravo se priprema za maraton.
Guinnessov rekord
Tomo je široj javnosti postao poznat 2019. godine kada je u nešto manje od 24 sata automobil težak 730 kilograma gurao 106,9 kilometara i time oborio Guinnessov rekord koji i danas nitko nije nadmašio. Tada je imao velikih planova i novih projekata, no doslovno preko noći situacija se promijenila.
– Tijekom mladosti sam imao malo povišen tlak i povećanu aortu, no svi su mislili da je riječ o sportskom srcu budući da sam se od djetinjstva bavio košarkom, pa nisam obraćao pažnju. No pojavili su se lagani bolovi u prsima koji su postali učestaliji, pa sam otišao liječniku. Napravio mi je ultrazvuk i EKG, a onda me poslao na Hitnu. Otišao sam u KB Dubrava – prisjetio se Tomislav dodajući kako su ga liječnici odmah smjestili na odjel i uputili na niz pretraga, ispričao je za portal pomaknigranice.hr.
– Kad su me zaprimili, imao sam aneurizmu aorte s popuštanjem srca. Prosječna aorta je debljine tri centimetra, a moja je u tom trenutku bila devet – nastavio je Tomislav, koji se u trenu našao u operacijskoj sali na hitnoj sanaciji aneurizme te proširenog korijena aorte.
Činilo se da je zahvat prošao bez komplikacija i ubrzo su ga pustili na kućnu njegu, no dva dana po povratku iz bolnice osjetio je bolove u prsima i odmah nazvao Hitnu.
– Nalazi su pokazali da je korijen aorte puknuo zbog čega je krvario u osrčje. To je smrtonosno stanje i bilo je pitanje trenutka kada bih iskrvario i umro. Zaprimili su me u petak, a u sali sam bio u subotu ujutro. Kasnije sam doznao da su me tijekom operacije oživljavali dvaput, imao sam dva moždana udara i primio sam ni sam ne znam koliko transfuzija krvi. Nakon prve operacije sam se osjećao odlično i ubrzo stao na noge, no nakon ove nastupio je potpuni raspad sistema. Sve me boljelo – prisjeća se Tomislav.
Rekao je ‘ne’ mirovanju
Liječnici su mu rekli da je sretan što je preživio, zahvaljujući kombinaciji sjajne fizičke kondicije i mladosti. Ipak, posljedice su ostale. Zbog moždanog udara trajno mu je oštećen centar za vid u mozgu, a privremeno je trpio i tegobe vezane uz ravnotežu. Oporavljao se je u bolnici oko dva tjedna prije no što su ga pustili na kućnu njegu. Sljedeća dva mjeseca trpio je neizdržive bolove. Liječnici su mu preporučili strogo mirovanje, no smatrao je kako mu to neće pomoći u bržem oporavku.
– Diplomirani sam kineziolog i čvrsto vjerujem u svoje znanje, a odlično poznajem svoje tijelo tako da sam vlastito stručno znanje i poznavanje tijela odlučio primijeniti na oporavak. Za početak sam počeo hodati i prvi dan sam možda prošao 500 koraka, drugi 600, a nakon dva tjedna 2000 koraka. Postupno sam radio na sebi. Hodao sam bez obzira na bolove i dva mjeseca nakon druge operacije prehodao sam maraton, puna 42 kilometra po Zagrebu. Trebalo mi je sedam sati i 45 minuta. Cijelo vrijeme sam osjećao bolove u prsima, leđima i rebrima, ali nisam se dao. Upravo je iz tog podviga proizašla ideja da taj maraton u konačnici i protrčim – otkriva Tomislav novinarki Željki Krmpotić.
Liječnici su mu rekli da njegov život nikada neće biti isti, da neće moći prolaziti ni kroz kakav napor u životu. No on svakim ovakvim pothvatom pomičem svoje granice, a i granice ljudi koji imaju jednake zdravstvene probleme. Za sada trči koliko može i što duže može, a da puls drži između 130 i 140 otkucaja u minuti.
– Moram slušati srce i tetive. Kada osjetim nelagodu i ako problem postaje sve gori, stajem da ne bi došlo do puno goreg scenarija. U ovom periodu priprema trčim najmanje triput na tjedan. Očekujem preživjeti, prije svega, a onda otrčati taj maraton. Ako se ispune oba kriterija, nastojat ću istrčati maraton u četiri sata – odlučno najavljuje Tomislav Lubenjak.
O Tominim podvizima, koji mogu biti inspiracija mnogima, čitajte na pomahnigranice.hr, ovdje.
