Nakon 42 godine staža u Dječjem vrtiću Zipkica u Zaboku, teta Mirjana Besednik nedavno je otišla u mirovinu. Sada je ‘samo’ baka
Početkom ožujka, nakon pune 42 godine rada u Dječjem vrtiću Zipkica, Mirjana Besednik oprostila se s mnogo malih blagoslova u svojoj vrtićkoj grupi, te s dragim kolegama iz vrtića u kojem je odradila cijeli radni staž.
Sjećanja iz drvene barake
– Sad se po cijele dane igram sa 16-mjesečnim unučićem Josipom. Uživam kad me stigne posjetiti unuka Maja, koja je već u srednjoj medicinskoj školi, i unuk Vedran koji je u prvom razredu. Zbog obaveza sa školom najčešće dođu samo vikendom. Oni su sada moj najveći blagoslov – ispričala je teta Mirjana za 24sata.
Prvi posao Mirjana je u vrtiću dobila 1979. kad je u Zaboku, u drvenoj baraci u kojoj su bile dvije sobe, mala kupaonica i kuhinjica, otvoren vrtić, tada još kao podružnica škole. O djeci se brinulo četvero zaposlenih.
– Još i danas se sjećam kadica koje smo imali za kupanje djece i skromnog prostora. No vrtić je bio jako uključen u društveni život zajednice, pa živo pamtim i brojne priredbe koje smo pripremali i održavali ih u kino dvorani. Pamtim sve pjesmice iz tog vremena, a mnoge i danas pjevam svom Josipu. Rad s djecom uvijek je bio poticajan, pa sam nekad i sama pisala pjesmice i dijaloge za te priredbe – priča teta Mirjana.
‘Najviše učimo od djece’
Kaže da je imala sreću jer se cijeli život na poslu puno igrala, no riječ je o vrlo zahtjevnom pozivu u kojem često nema predaha.
– Učite svaki dan, prateći literaturu o novim trendovima u odgoju, stalno istražujete u potrazi za novim didaktičkim materijalima koji bi djeci mogli biti zanimljivi, smišljate kako im privući pažnju. A zapravo najviše učite od djece. Ovaj posao ne možete dobro raditi ako ga doživljavate samo kao posao, jer vas djeca tada neće doživjeti. Morate ga raditi sa srcem i pružiti djeci svu svoju ljubav, tad će vas doslovno svaki dan oboriti s nogu reakcijama. Osim toga, s djecom ne možete biti vođa. Morate ih slušati i pustiti da vas vode – pojašnjava teta Mirjana.
Vrlo je ustrajna u tvrdnji da je jako lako doći do toga da djeca budu dobra i poslušaju ono što se od njih traži. Dodaje kako nikada nije imala ozbiljnih problema s ponašanjem djece u grupi.
– Kolegice su u šali znale reći da je to zato što dobijem najbolje klince. No s godinama naučite da ne možete od djece tražiti mir, ako im ga niste pružili. Kad se dijete osjeća sigurno, voljeno i kad iz vašeg primjera vidi što se od njega očekuje, ono vrlo rado sluša – savjetuje Mirjana, koja je bila među omiljenim tetama u vrtiću.
Pustite djecu da maštaju
– Djeci ne treba puno da bi se zabavila, njihova mašta nema granica, samo je treba pustiti da se razmaše. Uvijek se rado sjetim vremena kad su se pojavila prva računala i mobiteli u svijetu. Malo tko ih je imao u Hrvatskoj, kamoli da su bili dostupni djeci. No jednom smo crtali i nekoliko djece nacrtalo je računalo i mobitel i spontano su se preselili na pod i igrali s njima. Kasnije smo čak izrađivali računala od kartonskih kutija i crtali tipkovnice, pa tipkali na njima. I nedavno sam se s grupom igrala tako i bilo je jako zabavno, možda i zabavnije nego kad su im ti uređaji stvarno dostupni – nastavlja Mirjana.
Dodaje kako se pomalo privikava na to da je sada ‘samo’ baka, iako još i nije do kraja svjesna da se nedavno zauvijek pozdravila s vrtićem. Nedavno ga je posjetila i bilo joj je teško otići. Klinci su je odmah okružili, svi odreda s jednim pitanjem: ‘Jesi se ti sad vratila raditi k nama?’, pišu 24sata.
– Nedostaju mi djeca, nedostaju mi drage kolegice s kojima sam puno toga dijelila – sjetna je teta Mirjana.
