Kad se meni zaštopa rit, Komandant mi ju mam odštopa. Ak’ mi kanalizacija curi, Komandant to zapre. Ak’ pohamlam potrgane droge, mam idem na odvikavanje. Ak’ userem i šefa i stanicu, interventna dolazi po mene.

Ja najebem za sitnicu, a Milkec niti kad celi grad potopi.

Strela Božja vudrila vas

Nisam ja baš neko cveće, ali regule se znaju. Volim ja legitimirati, čuvati javni red i mir, ali Komandant je kak ustavni sudac. Kad mi sprinta papir nakon nekakve pizdarije, znam kaj me čeka. Na pamet mi ne pada da si z njim rit obrišem.

A Milkec, govoriju mi, ima na hiljade takvih papira. Veliju mi, sad je za vreme korone se potrošil. I nikome nič, pegla on i dalje. Je, lako njemu kad on nema Komandanta. Da mu ona dojde presuditi, pil bi aj bil žejen ili ne. Na rit bi mu išlo.

Zakaj vi u toj Hrvatskoj nemate nekog komandanta za ljude?

Moj bratić Raf je cvetek od peseka. Al stvarno je. I čuva on bakici kokice i piceke, al’ neki dan ga je nekaj strelilo u glavu i očerupal je kokoš. Onda je baka očerupala njega. Tak da mu nigdar više ne palo na pamet s kokicom u ring iti.

Kad je frka, moj bratić Raf se stisne k meni i dene mi šapicu kak na Bibliju. Na kakvoj bibliji Milkec drži šapu?

Za kaznu je u miru moral iti gledet kokicu i njegovat ju. Ni joj htel više ni prismrditi. Al tu sam bila svjedok u njegovu korist. Jer nije kriv. Kokica ni bila bakina i normalno da je branil dvoje dvorišče. Al’ baka je gora od Carle Del Ponte.

– Ja mu više niš’ ne vjerujem – rekla je.

A vi i dalje verujte Milkecu. Pa dobro, Zagrepčanci, strela Božja vudrila vas, kaj ste se norih gljiva najeli kaj mu i dalje verujete?

Jezuškristuš

Ne razmem ja taj vaš pravni poredak. Pri nama, pesima, to vam je kak po špagi. Ak’ jedan nori, norel je jemput, aj naj bu dvaput, treći put taj ide v Donje Mamiće. Više ni dio čopora, zakucamo ga kak raspelo v kljeti. I kraj priče.

Ak je betežen, pomoremo mu, pošaljemo ga k stručnjaku. Ak je nori, natamburamo ga. Ak zaštopa kanalizaciju, a peneze je rastrajbal, zapremo ga v kućicu. Na lanc.

Taj Milkec vam je silil v Zagorje. Tu se naslikaval, navlačil Zagorce za rukaf, metal im nekakve papereke v žep, zapošljaval po holdingima. Uporno je štel biti Zagorec. Milkec od Zagorja? Najte biti smešni. To isto kak da ja nisam Pippa od Zagorja neg’ Pippa od Bandić Briga. Jezuškristuš i majkabožjabistrička.

Perje mora leteti

I dobro, ak se vidi da čoveku ni dobro v glavi, ak je tak raketiran hitil sto hiljada eura v maglu, a vi Zagrepčanci morate plivati v dreku kad padneju tri i pol kapi kiše, kaj nema pravice v toj Hrvatskoj da mu ispišeju uputnicu i pošaljeju interventnu? Ima. I ja znam da se more. I za takve ima rješenje. Kad je neko raketiran, zna se kak se to rešava.

Ma, tri, čet’ri, srat. I ode Milkec v Pippin dim. Kad ja svojim postupcima ugrožavam tuđe živote, prirodu, ne poduzimam nikaj da se spreči katastrofa, onda najebem kak bratića Rafa susedova kokoš.

Samo se kokošarima nemre stat na rep. A moglo bi se kad bi se štelo. Ima ta vaša ljudska pravna država mogućnosti. Zakaj onda niš ne napraviju? Onak kak je Raf s kokicom. Kaj je se perje letelo.

Uz mene čvrsto stoji i prati me Pet shop Šapica Zabok.

Mene morete pratiti i na Facebooku, Ja nisam pes, ja sam Pippa. Pisati na pippaodzagorja@nizagorjemalo.hr. Morem i vas influencirati. Se za Pippin dim.

#zapravicuizabrege