Ime mu je Aron. Ima 13 godina. Tumor na testisu veličine dinje. Upalu kože zbog neodržavanja dlake. Kronični proljev.
Arona boli, peče, svrbi. Dahće od bolova, teško se kreće. Aronova vlasnica mu nije pružala potrebnu veterinarsku pomoć. Ne skrbi o njemu kako bi se trebalo skrbiti o živome biću. O biću koji trpi jake bolove. Ipak, neki je tamo policijski inspektor procijenio da je Aron ipak samo stvar pa će takvoga Arona vratiti vlasnici.
Teška upala kože, krvarenje iz tumora
Možda je inspektoru bio kraj radnog vremena, možda mu je smetalo jugo, možda se nije sjetio da bi eventualno mogao nazvati veterinara, veterinarsku inspekciju, posavjetovati se s nekim. Nije mu bilo stalo. Bilo je očito bitno ‘riješiti slučaj’ brzinskim vraćanjem psa vlasnici. Jer tako je najjednostavnije.
Arona je u srijedu 3. studenoga, na poziv da pas leži pored Savskog nasipa u zagrebačkom Trnju, da ne može ustati na zadnje noge i dahće od bolova, preuzela Udruga LePas iz Velike Gorice. Odmah su ga odvezli u Veterinarsku kliniku Kreszinger.
– Pas je pun buha, dlaka mu je na tijelu napravila oklop od kojeg se cijela površina kože upalila, uši i oči su upaljene do mjere da iz njih nekontrolirano curi, a tumor na testisima je toliko ogroman da je koža po njemu popucala i krvari. Jedva, ali jedva hoda, pretio je i napuhnut od nekvalitetne hrane, dlaka je prepuna ostataka izmeta, ima užasan proljev i potpuno je dehidriran. To je samo ono što smo mi mogli utvrditi promatrajući ga, a sve ono što smo nakon toga čuli u ambulanti dovelo nas je do točke potpunog očaja – priča nam Tihana Maretić iz LePasa.
Boli ga svaki dodir
U Veterinarskoj klinici Kreszinger pregledom su utvrdili da Aron, osim tumora na testisima, ima još jedan koji je zahvatio slezenu, kroničnu upalnu reumatsku bolest kralježnice, abdomen mu je bolan na dodir, zadnje noge su slabe i bolne.
– Prema riječima veterinara koji su ga zaprimili, sve je to posljedica sustavnog i višegodišnjeg zanemarivanja i nepružanja potrebne veterinarske pomoći psu koji već godinama trpi bolove, koji zbog tog tumora jedva hoda, jer se tumor vuče po podu, i kojeg cijelo tijelo nesnosno peče i svrbi zbog upale kože koja je, pak, posljedica zanemarene dlake koja već godinama nije oprana, kamoli počešljana – prepričava nam Maretić što su doznali o stanju psa kod veterinara.
No, doznali su i da je Aron vlasnički pas. Pa su nazvali vlasnicu. Ponudili su joj da će zbrinuti Arona i pružiti mu svu medicinsku skrb. Ali, tvrdi Tihana Maretić, vlasnica Aronu ne želi pomoći. Kaže da ju je izvrijeđala, optužila da je ukrala psa i da će je zbog toga prijaviti policiji.
– Tijekom tog histeričnog razgovora u kojem mi se prijetilo i vojskom i da će me progutati mrak, uspjela sam doznati da pas već godinu dana ima proljev i da ga ona ‘pušta da sam prošeće do Savskog nasipa ne bi li tamo obavio nuždu kako ne bi prljao dvorište’. I dok sam joj rekla da ćemo podnijeti prijavu zbog zanemarivanja bolesne životinje, nije prošlo puno, zvali su me iz policije – nastavlja priču Maretić.
‘Pas se pomirio sa sudbinom’
Kaže, ponadala se da će uz pomoć policije spasiti Arona, kojeg je vlasnica tražila nazad, bez da mu se pruži ikakva pomoć, no tad je uslijedio šok. Aronova je skrbnica policiji prijavila krađu i to je, tvrdi Maretić, bilo jedino bitno policiji, da ona vrati ‘ukradenu stvar’.
– Vidjeli su fotografije iz kojih je jasno u kakvom je pas stanju, vidjeli su povijest bolesti iz Veterinarske klinike Kreszinger gdje je Aron obrađen i gdje su mu prepisali obaveznu terapiju. Vidjeli su i psa. Nije im bilo bitno, bilo im je bitno da ja vratim psa jer da on ima vlasnicu i da je pas ukraden. Ako ga ne vratim, prijetili su mi da će me uhititi. Taj inspektor me zastrašivao uhićenjem, a ja si ne mogu dopustiti kaznenu prijavu jer tada bi Udruga bila u problemima. Nisam imala izbora, morala sam vratiti psa – pojašnjava nam Maretić zašto psa ipak nije mogla zadržati, jer pas treba uzimati terapiju.
Za Arona se, međutim, bitka nastavlja. LePas će podnijeti sve zakonske prijave, iscrpit će sve zakonske mogućnosti kako bi se pas odmah oduzeo vlasnici i predao na liječenje.
– On je letargičan, kao da se pomirio sa sudbinom. Njega jako boli, a ne dobiva sada ništa protiv bolova, kamoli što više. A puno toga bi trebao. Možda je operacija tumora moguća, možda nije, s obzirom na godine. Ali, ako ga se ne može operirati, da mu barem onda pružimo skrb da ne trpi bolove – u Udruzi se nadaju kako će neka od institucija odmah i pravedno odreagirati.
Kad već u u VIII. Policijskoj postaji Zagreb, PP Trnje, nisu imali volje pomoći Aronu. Nisu našli zakonsku mogućnost barem predati psa na veterinarsku skrb. A vidjeli su ga. Vidjeli su psa koji pati. Vidjeli su netom ispisanu povijest bolesti.
No, dobili su prijavu da je pas ukraden, a pas im je bio pred postajom. Jedna prijava za kazneno djelo, jedno razrješenje. Statistika 100 posto.
