Bono Dugonjić mirovinu ne želi provesti gledajući serije. Radije biciklira.
U mirovinu je otišao sa 65, sad mu je 70 godina. Cijeli je život radio, bio je privatni poduzetnik i vlasnik tvrtke. Oduvijek je bio usredotočen samo na posao i nije se bavio sportom ni drugim aktivnostima, što je rezultiralo problemima sa srcem, kralježnicom, koljenima, kukovima. Tražio je način kako si olakšati situaciju sportom, ali nije imao snage ni izdržljivost za nešto konkretnije. A onda je Bono Dugonjić iz Umaga ‘otkrio’ bicikl.
– Bilo je to nekoliko godina uoči mirovine. Počeo sam polako – prisjetio se Bono, koji je svoju priču ispričao novinarki Željki Krmpotić s portala pomaknigranice.hr.
Naravno, njegove zdravstvene tegobe nisu nestale, ali je primijetio da su se smanjili bolovi i da se osjeća bolje. Pritom je počeo gubiti kilograme. Imao je više od 100 kila, sada ima oko 80. Ne pazi posebno na prehranu i, kaže, jede sve, osobito domaću hranu. Uživa u maslinovom ulju koje sam proizvodi i vjeruje kako upravo ono blagotvorno djeluje na njegovo zdravlje. Odlaskom u mirovinu dobio je puno vremena i mogućnosti. Mogao je voziti bicikl do mile volje, a pritom je uživao u pejzažima i prirodi.
Planira put oko svijeta
Počeo je s odlascima na Žbevnicu, vrh Ćićarije, pa na Vojak, najviši vrh Učke, pa do Trsta na kavu, vozio bi i do Motovuna i Buzeta ili Kopra. Dugoprugaške vožnje počele su mu se sve više sviđati. I onda je 2021., nakon brojnih putovanja po Hrvatskoj, odlučio voziti do Malte.
– Nemam neki poseban razlog zašto baš ta destinacija. Otkrit ću vam da imam cilj pokoriti cijelu Europu, a to ne možete bez osvajanja glavnih gradova. Zato sam si zadao zadatak da ću obići sve europske države i njihove glavne gradove. Pa je tako prva destinacija bila Malta. Prevezao sam se kroz cijelu Italiju i došao do Sicilije. Za mene je to bilo posebno iskustvo. Još sam kao dječak sanjao o tome da se vozim biciklom u podnožju Etne i to mi se sad ostvarilo. Vozio sam se biciklom ispod vulkana – ponosan je Bono, koji kaže kako se do svih destinacija kopnom vozi do one krajnje točke do koje može doći biciklom, a onda se preko mora prebacuje trajektom ili zrakoplovom do druge obale te odatle nastavlja put biciklom.
Bono ne koristi navigaciju, ne govori ni svjetske jezike. Pomoć su mu Google karte, a nikad ne planira cijeli put nego samo prvo odredište na kojem će spavati. Supruga nije oduševljena putovanjima, njegove ideje nisu joj osobito dobro sjele.
– Pokušao sam razraditi taktiku kako to s njom riješiti, ali ne ide. Moja gospođa ne voli putovati. Vodio sam je na putovanje u Australiju, u Aziju, Afriku, skoro po cijeloj Europi. Lani sam planirao voditi je u Južnu Ameriku, ali nije htjela ići. Nije presretna ni s mojim izbivanjem jer me nema po mjesec, dva. Sad, kad budem išao na put oko svijeta, trebat će mi šest mjeseci – kaže Bono.
Ističe da osjeća razliku ako ne trenira, pa se trudi zadržati formu.
– Vozit ću sve dok budem mogao. Želim na ovaj način i druge potaknuti na aktivnost i pokazati im da mirovina nije samo sjedenje pred TV-om i gledanje serija. Nikad to nisam htio ni volio – zaključuje Bono Dugonjić.
Cijela reportaža o njegovim putovanjima dostupna je na portalu pomaknigranice.hr, ovdje.
