Bila sam dugogodišnja novinarka crne kronike. I naravno, Roberta Grileca na terenu nisam mogla izbjeći…
Iako su se naši profesionalni putevi davno razišli, ovakve strahote u sjećanja vrate stara dobra vremena. Kad smo se uglavnom prepirali, ali na koncu uvijek našli zajednički jezik. Bila sam dugogodišnja novinarka crne kronike. I naravno, Roberta Grileca na terenu nisam mogla izbjeći. Niti on mene. Što ga je posebno ljutilo. Ma, nije ga ljutilo. Odao bi ga smješak koji bi mu pobjegao kad bi me vidio.
Glumio je strogog policajca koji ama baš ništa ‘neće reći’ novinaru. Jer ga pomalo živciraju. Ali, ono kad znaš da će ti Robert Grilec ipak pomoći. Jer je suradnja neizbježna. Osim ako nisi idiot. A on to nije bio. Bio je strašan operativac. Policajčina. A srce ko kuća. Je, imao je ideje i metode koje su izuvale iz cipela i njegove kolege, neki čudan put do cilja, ali oni koji su s njim blisko surađivali uvijek bi se našli negdje na sredini kako bi to tog, zajedničkog cilja i došli. A to je jedino bilo bitno. I na tom putu nije bilo mjesta nepoštenju i korumpiranosti. Poštenje Roberta Grileca nikada nije bilo upitno!
Likvidaciju Roberta Grileca na društvenim mrežama neki opskurni ljudi s opskurnim životima pokušavaju prikazati kao beznačajnu, dovodeći u pitanje njegovo profesionalno poštenje. A to je toliko strašno, tužno i tragično, jednako kao što je strašna i tužna smrt ovog dragog zagorskog policajca. Ubijen je samo zato što je bio policajac.
Robert je bio policijska baraba, ali u onom pozitivnom smislu. Ma koliko god se tijekom karijere, on policijske, ja novinarske, ‘svađali’ i mirili, nije bilo te situacije koju s pokojom pivom ne bi bili izgladili. A na te pive možeš samo s good blue boyem.
*Portal Ni Zagorje malo nema rubriku crne kronike niti objavljuje vijesti iz tog sektora. Zato niti ovo ubojstvo nije novinarski popraćeno. No uvijek kada osjetimo profesionalnu potrebu, oprostit ćemo se od ljudi koji su tragično stradali
