Ove godine istrčao je više od tisuću kilometara. Na posljednjoj Holjevci srušio je osobni rekord i postavio novi rekord staze na pet kilometara. Nikola Štefanić najtrofejniji je zagorski policijski trkač.
Često se budi u 4.45, u 5.00 je već na prvom treningu. Slijede doručak, tuširanje i odlazak na posao, koji iznimno voli. Nikola je krim policajac u PP Krapina. Kaže da mu je posao na prvom mjestu, trčanje je ispušni ventil.
Postavio novi rekord Male Holjevke
Tradicionalna zagrebačka Holjevka ujedno je i prvenstvo MUP-a. Na toj je trci već osvajao medalje, no ovogodišnja je bila i trka rušenja rekorda. Pet kilometara istrčao je za 16:06 minuta i osvojio Malu Holjevku, oborio osobni i rekord staze.
– Osobni rekord skinuo sam za 15, a rekord staze za 49 sekundi. To je odmah napomenuo spiker pri ulasku u cilj. U nevjerici sam tražio po arhivi rezultata i da, prijašnji rekord bio je 16:55 – govori nam Nikola, sada u vrhunskoj formi.
Iako, kaže, moglo bi i bolje i brže jer za tim uvijek teži. Da bi se usavršio, nakon što je trenirao i nastupao za TK Maraton Krapina i AK Rudolf Perešin iz Donje Stubice, otišao je u AK Varaždin gdje trenira drugu sezonu.
– Promijenio sam klub isključivo iz sportskih razloga, u Varaždinu ima atletska staza na kojoj mogu trenirati dok je u našoj županiji nema, osim one prastare u Kumrovcu. Otišao sam na jednu razinu više. U Varaždinu je i jaka trkačka ekipa, ekipno smo jedan od najjačih kluba u Hrvatskoj kaj se tiče trčanja na duge pruge, konkuriramo na svim prvenstvima za postolja i prva mjesta – priča nam Nikola nakon što je ujutro u pet odradio prvi trening, do 15 svoje policijske zadaće, a potom i popodnevne kilometre.
Jačanje karaktera, čišćenje misli
Posao i trčanje, kaže, zasad usklađuje bez problema. Doma ima veliku potporu supruge i cijele obitelji, a na poslu kolega i nadređenih.
– Nemrem se požaliti ni malo. Od studenog sam magistar kriminalistike, od početka godine radim u PP Krapina u kriminalističkoj policiji. Volim naglasiti da je meni posao na prvom mjestu, a tek onda trčanje koje mi dođe k’o ispušni ventil. Al’ isto tak’ to trčanje me čini boljim čovjekom, usađuje mi radne navike, jača karakter, čisti misli. I kad dođe teško, nikad nema predaje, nema odustajanja – Štefanić je izuzetno discipliniran i uporan.
U trčanje se zaljubio na Policijskoj akademiji. Iako trči cijeli život, prvo kao klinac za loptom, nakon upisa na Akademiju počeli su svakodnevni treninzi, svaki dan teretana i nekoliko puta na tjedan trčanje.
– Bilo je to trčanje bez mjerenja vremena, rekreativno. Onda sam 2016. s ekipom sa studija kriminalistike otišao na Wings for life u Zadar. Tam’ sam skužil da mogu trčati dost’ dobro, nakon toga kupil sat i to je bilo to. Svake godine sve ozbiljnije – prisjeća se.
Do sada se samo zagrijavao…
Iako od trčanja ne može živjeti, ozbiljno mu se posvećuje, sad već poluprofesionalno. Od ove godine radi pod palicom trenera Primoža Kobea, najboljeg slovenskog maratonca i bivšeg olimpijca.
– Dobio sam priliku da me trenira Primož i to nisam htio propustiti. Prije Kobea trenirao me Josip Lacković Laci iz Varaždina, koji je bio legenda hrvatskog trčanja, ima jedan od najboljih hrvatskih rezultata u maratonu. Prije Lacija dvije godine mi je trener bio naš najbolji zagorski trkač ikad, Dražen Dinjar iz Perešina. Zahvalan sam im na svemu kaj su me naučili – Nikola ne zaboravlja svoje bivše trenere.
Lani je Štefanić istrčao 4000 kilometara, ove godine do danas točno 1021. Prosječno na tjedan odradi oko 120 kilometara, manje u tjednima kad su utrke. Za ovu godinu najavljuje više kilometara jer ulazi i u maratonske vode.
– Omiljene kilometraže, odnosno utrke su mi pet i 10 kilometara, ali polako se sprijateljujem i s maratonom jer oko njega se sve bude vrtilo u budućnosti, a već je i počelo. Trenutno se spremam za dva maratona, 22. travnja u Beču i u listopadu u Zagrebu – najavio je Štefanić i dodao da su mu sportski planovi za budućnost rad, rad i samo rad.
Njegova trkačka karijera je do sada bila samo zagrijavanje, sada tek počinju ozbiljne stvari, najavljuje.
– Svoje trčanje bih nazvao poluprofesionalnim, budući da bi nekaj bilo profesionalno, to bi mi i trebao biti glavni izvor prihoda. Al’ meni je, naravno, moj policijski posao i izvor prihoda i po važnosti ispred trčanja – zaključio je Nikola Štefanić.
