Bračni par Završki iz Grletinca kraj Huma na Sutli, Mariya i Zlatko, u svoj su dom primili obitelj i prijatelje iz Ukrajine.
Tako je njihov dom postao utočište prvim ukrajinskim izbjeglicama u Krapinsko-zagorskoj županiji. U Grletinec je iz pakla rata u Ukrajini pobjeglo njih osmero. Sada je to njihov privremeni dom.
‘Molite se za mir u Ukrajini’
U Zagorje su stigli prošli tjedan u noći na ponedjeljak. Dovezao ih je čovjek koji je otišao po njih u Ukrajinu. Zahvaljujući njemu, koliko toliko lakše su prešli granicu s Mađarskom.
– Srce me boli. Rusi gađaju naše zgrade, rodilišta, ubijaju mame, civile, djecu, stare. Ako se Ukraina ne obrani, Rus može vrlo lako krenuti dalje. Ukraina sada ne štiti samo sebe, nego i cijelu Europu. Molite se za mir u Ukrajini, molite se za sve tamo – ubrzano je, vidno uznemirena Mariya Zvrški (59) ispričala Pauli Osojnik, novinarki 24sata.
Mariya je rođena Ukrajinka koja je zbog ljubavi prije nekoliko desetljeća doselila u Hrvatsku i udala se za Zlatka (69). Sada je k njima u malo zagorsko mjesto došla Mariyina kći Oljga (36), koja je otišla je iz ratom okovane Ukrajine, iz Lavova. S njom su i dječica, njena dva sina, Bogdan (5) i četveromjesečna beba Matvij. Stigla je i snaha Vira (37). Ona je došla u četvrtak s djecom, organizirano preko Crkve.
– Putovali su kombijem do granice, a s druge strane ih je čekao svećenik. Hvala im svima jer su sve napravili besplatno – govori Mariya.
Osam ukrajinskih života
Kuća Završkih je mala, njih je puno. Uz bračni par Završki sada tu žive njih desetero.
– Muž mi je još uvijek tamo, u civilnoj obrani. Ide na straže, čeka nove informacije. Molim se da sve bude dobro. Ne mogu ništa osim moliti se – govori Oljga.
– Bojale smo se za djecu, zato smo i krenule. Puno naših prijatelja je još uvijek tamo. Tko zna šta će biti s njima – dodaje Vida, tužna i uznemirena.
Neizvjesnost je svakim satom sve veća. Svaki put kad čuju zvuk aviona, strah im se nanovo uvuče u kosti. Oljgi još uvijek zuji u ušima od zvuka sirene. Dok Vira govori, kći Anđelina širi ruke oko njenog struka. Traži nježnost, utjehu u maminom zagrljaju. Iako nema puno godina, svjesna je što se događa. Kao i njen brat.
Osam ukrajinskih života sada se od rata skriva u zemlji stotinama kilometara daleko, među zagorskim bregima.
– Iskreno se nadam da će sve ovo završiti za desetak dana i da onda svi skupa idemo nazad kući u Ukrajinu – zaključila je Oljga uz iskrenu zamolbu: ‘Molite se za Ukrajinu‘.
