Nezavisna vijećnica u Županijskoj skupštini Ines Debelić iznijela je porazne činjenice o položaju djece s teškoćama u razvoju.
Ta djeca Kabinet za ranu intervenciju čekaju više od godinu dana. Debelić je majka djeteta s poteškoćama u razvoju pa je vijećnicima na posljednjoj sjednici Županijske skupštine iznijela osobna iskustva, ukazavši na problem liste čekanja i više od godinu dana za prijem djeteta u Kabinet za ranu intervenciju u Centru za odgoj i obrazovanje Krapinske Toplice.
– Osjećam dužnost i odgovornost progovoriti o temi koja se tiče onih najranjivijih među nama, naše djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji. Možemo se složiti da je ideja i uspostava ovog kabineta bio prijeko potreban i hvalevrijedan korak. Pohvalna su i nastojanja da se najavljenim dispanzerom kabineta u Oroslavju usluge unaprijede. Svi uloženi napori su respektabilni i zaista mi nije namjera samo kritizirati. Ovo je moj apel da temu shvatimo kao jedan od prioriteta – rekla je nezavisna vijećnica Ines Debelić i naglasila da je njezin glas ujedno glas stotine roditelja u Krapinsko-zagorskoj županiji, koji se svakodnevno suočavaju s izazovima i situacijama koje ih često dovode do očaja.
Dok čekaš, plaćaš
Kako je istaknula, kada dijete ima odstupanja u razvoju, rana intervencija nije luksuz, ona je ključna. A upravo vrijeme roditeljima i djeci postaje najveći neprijatelj, osobito kada struka kaže da je svaki mjesec bitan.
– Roditelji, čekajući i više od godinu dana usluge Kabineta rane intervencije, moraju privatno plaćati logopede, rehabilitatore, terapeute. Ako uračunamo u taj trošak i trošak prijevoza najčešće i u druge županije, oni troše između 400 i 800 eura mjesečno, što znači da u pravilu troše čitav inkluzivni dodatak, koji bi trebao biti namijenjen specifičnim potrebama djeteta i kvalitetnijem životu. Mnogi roditelji primaju samo naknade za njegu djeteta, što je 800 do 1.200 eura mjesečno, a primorani su dizati kredite da bi, primjerice, kupili auto prilagođen specifičnim potrebama djeteta s invaliditetom. A da ne govorim da drugi roditelj radi i po dva posla kako bi mogli sve to financijski iznijeti. I onda ispada da napredak djeteta počinje ovisiti o debljini novčanika roditelja – navela je Debelić.
Djeci prolazi vrijeme, zbog prekapacitiranosti i privatnih kabineta mijenjaju i po par kabineta, logopeda, rehabilitatora, prekida im se kontinuitet terapija i rada s jednim stručnjakom, često prolaze više procjena na različitim adresama. I tako u krug.
– Zamislite što za dijete od dvije godine znači čekati godinu dana. To je polovina njegovog života i nepovratno izgubljen period za stimulaciju mozga i napredak – upozorila je vijećnica.
Ping pong odgovornost
Kaže da kao roditelj djeteta s poteškoćama nije ni nezahvalna ni nerealna. Svjesna je s kakvim izazovima Županija kao dio tog sustava bori, od nedostatka stručnog kadra, do podijeljene odgovornosti u praksi gdje se područje rane intervencije nalazi na sjecištu zdravstva, socijalne skrbi i obrazovanja, što rezultira situacijom ping pong odgovornosti.
Napominje da stručnjaci u Krapinskim Toplicama daju svoj maksimum i rade lavovski posao s resursima koje imaju, ali je zadatak vijećnika u Županijskoj skupštini da dokažu da su im djeca s poteškoćama u razvoju i njihovi roditelji stvarni, a ne deklarativni prioritet.
– Kao vijećnik želim vjerovati da će najavljeni pomaci u razvoju rane intervencije u županiji zaista ubrzo zaživjeti i neumoljivu statistiku čekanja na Kabinet više od godinu dana smanjiti na minimum te da će i novi Centar doskočiti problemu manjka kapaciteta i kadra. Postoje primjeri dobre prakse ne tako daleko od nas, već u susjednim županijama, konkretno u Međimurskoj gdje je dobra suradnja Županije, općina i gradova i udruga stručnjaka iznjedrila Regionalni centar za ranu intervenciju i objedinila resore koji su roditeljima i djeci omogućili svu stručnu pomoć na jednom mjestu, a da djeca ne čekaju dugo – izdvojila je Debelić, koja vjeruje da se i u Zagorju može bolje nego što je to sada.
‘Sufinancirajte troškove’
No dok se to ne uhoda, vrijeme prolazi, a djeca i roditelji su u agoniji. Pozvala je Županiju da osigura novac za sufinanciranje troškova privatnih terapija roditeljima čija djeca čekaju duže od šest mjeseci procjenu i početak.
– Ako imamo sredstava za razne manifestacije, za financiranje našeg političkog rada, onda upravo tim političkim djelovanjem moramo pokazati i kakvi smo ljudi u suštini. Na taj način nećemo samo rasteretiti iscrpljene obitelji, nego preuzeti odgovornost i stvoriti pozitivan pritisak da što prije riješimo problem kapaciteta i kadra, a onda ujedno i lista čekanja. Neke jedinice lokalne samouprave su takvu praksu uvele da pomognu roditeljima, sufinanciraju usluge privatnih logopeda. Zašto ne bismo na razini Županije uveli istu praksu? – pita se Ines Debelić.
Kaže, ako već postoji Kabinet rane intervencije, treba podržati da on u cijelosti ispuni svoju svrhu.
– Ako smo u poziciji da donosimo odluke koje mogu utjecati na živote te djece, ako nam je stalo do toga da zaista donosimo promjene na bolje u koje se svi kunemo, onda ovaj moj prijedlog ne bi trebao biti percipiran kao politički ili populistički, već kao iskorak koji nadilazi stranačke boje i politiku i pruža sustav na koji se ta djeca i roditelji mogu osloniti – zaključila je Ines Debelić.
