Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić s nama je podijelila osobna negativna iskustva koja je doživjela samo zato jer je – žena.
Za portal Ni Zagorje malo progovorila je o pokušajima uništavanja i minoriziranja njezina rada i otvoreno nam priznala kako svojedobno nije mogla napredovati jer je ‘krivog’ spola.
‘Što ta baba hoće i traži’
U svojoj obitelji i među prijateljima, kaže nam, ima veliku podršku tijekom karijere. Kao čelnica nacionalne, neovisne institucije Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, osjeća se odgovorno i motivirano da sve što radi, radi za opće dobro.
Ljubičić ima zavidnu biografiju. Ovo joj je drugi osmogodišnji mandat, a prije prvog imenovanja 2011. niz je godina bila na iznimno zahtjevnim i odgovornim pozicijama u Ministarstvu obrane te Uredu za ljudska prava Vlade. Diplomirana je pravnica, ali je pobornica cjeloživotnog obrazovanja. Tu svakako plijeni pažnju njena diploma izučene trenerice za usavršavanje policijskih službenika u suzbijanju zločina iz mržnje.
Njezina borba za ravnopravnost spolova, tijekom koje ističe da su žene te koje su neravnopravni spol te da su definitivno podčinjenije, u dijelu javnosti nerijetko izaziva skrivene podsmijehe, ali i ružne komentare na portalima i društvenim mrežama.
– Epiteti koji su mi se često dijelili su na principu ‘što ta baba hoće i traži’, a vezano uz ravnopravnost spolova. Neki smatraju da živimo u ravnopravnom društvu pa nema potrebe tražiti još nešto više za žene – govori nam Višnja Ljubičić koja se, kaže, dolaskom na mjesto Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova nije toliko susretala s diskriminacijom i predrasudama prema spolu.
Pokušaji uništavanja institucije Pravobraniteljice
– No, u jednom trenutku susretala sam se s problematiziranjem ustavnog načela ravnopravnosti spolova kao tzv. rodne ideologije. A onda posljedično i s pokušajima uništavanja i minoriziranja institucije i ustavnog načela ravnopravnosti spolova, pa samim time i vjerodostojnosti i kredibiliteta rada mene kao pravobraniteljice – otkriva nam.
Na sreću, osobno nije pretrpjela fizičko ili psihičko nasilje, niti u adolescenciji niti kasnije.
– Nažalost, znamo da mnoge žene, kako u Hrvatskoj tako i diljem svijeta, nisu tako sretne. Jedna nedavno objavljena analiza globalne prevalencije nasilja protiv žena procijenila je da je na globalnoj razini 26 posto žena u dobi od 15 i više godina, koje su bile u partnerskom odnosu barem, jednom u životu doživjelo nasilje u intimnoj partnerskoj vezi. Pri tome nasilje počinje vrlo rano u životu žena. U dobi od 15 do 19 godina 24 posto žena, a 26 posto u dobi od 19 do 24 godine doživjelo je nasilje najmanje jednom nakon navršene 15. godine života – iznosi pravobraniteljica.
Pitali smo je kako danas žive žene u Hrvatskoj, no sugerirala nam je da preformuliramo pitanje u ‘kakva je danas situacija po pitanju položaja žena u odnosu od prije 20 godina?’.
Ljudska prava žena
– Tada smo se opredijelili za ustavno načelo ravnopravnosti spolova i de facto progovorili o ljudskim pravima žena. Rekla bih da su žene danas puno svjesnije svojih prava i da su državne institucije, a posebno organizacije civilnog društva, dosta učinile na osvještavanju i motiviranosti žena te na senzibilitetu javnosti vezano uz rodnu diskriminaciju, rodno utemeljeno nasilje, probleme s kojima se žene susreću na tržištu rada, pitanja vezana uz reproduktivno zdravlje. Promjene su evidentne, ali još uvijek je puno posla pred nama – naglašava Ljubičić.
Priznala nam je da se je i ona, tijekom 30 -godišnjeg radnog iskustva, u jednom trenutku srela s diskriminacijom temeljem spola.
– Bio je to ‘stakleni strop’, nemogućnost napredovanja u svom radnom okruženju – otkrila nam je.
Žene u javnosti, što svakako uključuje i medije, više se gleda kroz izgled nego kroz njihov rad. I sama je bila žrtva takvih komentara.
– Nažalost, žene koje su vidljive u javnom prostoru više se promatraju i procjenjuju temeljem svog izgleda, a manje temeljem stručnosti, motiviranosti i zasluga. Što se tiče medija, kontinuirano problematiziramo objektivizirajući i seksualizirajući prikaz žena u medijima i reklamama te navodimo kako takvi prikazi doprinose reprodukciji stereotipa i seksizama i dajem preporuke da se takve medijske prakse mijenjaju. Osobno sam se znala susresti s komentarima o izgledu, stilu oblačenja i vanjštini, na društvenim mrežama ili portalima, posebno u komentarima. Ne mogu reći da me to nešto posebno uzrujalo i vrijeđalo jer sam svjesna svoje vrijednosti. Ali bih rekla da je vezano uz žene ta retorika izgleda i smještanja žena u neke konvencionalne ili idealizirane tipove mladosti i ljepote nešto što nam je svima nametnuto – pojašnjava naša sugovornica.
Muškarac je mačo, žena je k…
U današnjem svijetu postoje stvari koje su muškarcima dopuštene, a ženama neoprostive.
– Ono što kod muškarca smatramo i nazivamo mačizmom, i na to stavljamo pozitivan predznak, kod žena se naziva promiskuitetom, pa i ružnijim riječima, i to u izrazito negativnom značenju – direktna je Višnja Ljubičić.
O stereotipu da su žene tračerice kaže da je to klasična predrasuda.
– Radi se o ljudskoj osobini kao što bi bila ljubomora, podmuklost ili bilo koja druga niskost te ne ovisi o spolu – zaključuje pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.
Uz današnji datum, 8. ožujka na koji je obilježava Međunarodni dan žena poslala je snažnu poruku: ‘Kroz povijest žene su postizale promjene kada su radile zajedno i solidarno te u ovom trenutku, bez obzira na iscrpljenost od borbe protiv pandemije i ratna događanja, trebamo nastaviti zajedno raditi za bolje, održivije i otpornije društvo. U tome posebno pozivam na solidarnost sa ženama i djecom koji su sklonište od rata potražili u našoj zemlji‘.
