Nakon 17 godina od inicijative, Sabor je jednoglasno donio Zakon o proglašenju Parka prirode Zagorske gore.
Zakon su na sjednici 6. ožujka 2026. poduprli svi zastupnici. Park prirode Zagorske gore prostire se na području Krapinsko-zagorske i Varaždinske županije i obuhvaća područje Maceljske gore, Ravne gore, Strahinjščice, Ivanščice i Bednjanskog kraja, ukupno 30.087,38 hektara. Riječ je o prostoru iznimne prirodne i krajobrazne vrijednosti, a zbog svojeg geografskog položaja, razvedenog reljefa te klimatskih i hidrografskih obilježja, ovaj je prostor bogat raznolikim prirodnim staništima, od šuma i travnjačkih mozaika do riječnih, močvarnih i špiljskih staništa.
Prvi Park prirode na sjeveru
Inicijativa za zaštitu Zagorskih gora i Bednjanskog kraja pokrenuta je 2009. godine. Tadašnji Državni zavod za zaštitu prirode potpisao je sporazum s Krapinsko-zagorskom i Varaždinskom županijom, a 2013. izrađena je stručna podloga u kategoriji regionalnog parka. Sedam zastupnika Hrvatskoga sabora, župan i dva gradonačelnika, 2021. pokrenuli su novu inicijativu za zaštitu Ivanščice, Strahinjščice, Ravne gore i Maceljske gore u kategoriji parka prirode. Godinu dana kasnije obje su županije zatražile reviziju stručne podloge pa je Zavod za zaštitu okoliša i prirode nadležnog Ministarstva odradio konzultacije s jedinicama lokalne samouprave i županijama te županijskim javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode. Temeljem prikupljenih novih podataka, 2024. godine Zavod za zaštitu okoliša i prirode izradio je stručnu podlogu za zaštitu ovog područja u kategoriji parka prirode i predložio granicu.
Na području Zagorskih gora nalazi se osam područja ekološke mreže s 33 različitih ciljnih stanišnih tipova i vrsta te tri zaštićena područja, dva spomenika prirode i park šuma. Zaštita područja Zagorskih gora u kategoriji parka prirode od posebnog je interesa za Hrvatsku radi očuvanja izvornih prirodnih vrijednosti, bogate georaznolikosti, divljih vrsta flore i faune te cjelokupne raznolikosti prirodnih staništa kao što su šumska, mozaici travnjačkih, vodena staništa rijeke Bednje, močvarna i špiljska staništa te ostale prirodne vrijednosti proizašle iz višestoljetne tradicije ljudskog korištenja prostora.
A što s kamenolomima?
Iako je prvotno bilo predviđeno da se Park prirode prostire na 30.187 hektara, amandmanom Zorana Gregurovića (HDZ) zaštićeni prostor umanjen je za 99,62 hektara. Gregurović je u obrazloženju naveo da se predloženo izuzeće odnosi na Cerje Jesenjsko u Općini Jesenje, na područje naselja i gospodarske zone. Na tom su dijelu, naime, prostornim planom previđene, ili već postoje, tri industrijske zone i to u blizini buduće brze ceste Krapina – Varaždin i postojeće državne ceste. Vlada je Gregurevićev amandman prihvatila pa se u konačnici Zagorske gore prostiru na 30.087,38 hektara.
I oporba je, iako je podržala Zakon, podnijela amandman. Jasenka Auguštan-Pentek u ime SDP-a tražila da se na području Zagorskih gora zabrani otvaranje novih kamenoloma, eksploatacijskih polja i drugih zahvata kojima je svrha istraživanja i eksploatacija mineralnih sirovina. No Vlada je taj amandman odbila, a ministrica zaštite okoliša Marija Vučković još je ranije obrazložila da Zakon o proglašenju Parka prirode ne uređuje takva pitanja. Za to su nadležne županije, u ovom slučaju Varaždinska i Krapinsko-zagorska, koje svojim prostornim planovima uređuju prostore kamenoloma. Tijekom rasprava je naglašeno da krapinsko-zagorski župan Željko Kolar (SDP) u najavi izmjena županijskog prostornog plana to nije učinio, a vladajući smatraju da je trebao te da je to isključivo njegova, odnosno županijska odgovornost.
