U nedjelju, 13. listopada na 170. obljetnicu smrti dobio je bistu na Hušnjakovom.
Vilibaldo Sluga, kroz četiri desetljeća koliko je bio načelnik trgovišta Krapine (1891.-1931.), izgradio je pučku školu (današnja Osnovna škola Ljudevit Gaj), uveo gradski vodovod, izgradio armirano-betonske mostove iznad Krapinčice, klaonicu, uredio šetalište Dolac i Stari grad, izgradio stubište prema crkvi sv. Nikole, preuredio groblje, izgradio tvrde makadamske ceste prema Doliću, Trškom Vrhu, Pristavi, Bobovju, Podgori i Tkalcima, obnovio župnu crkvu Sv. Nikole, otvorio Kneippovo lječilište u Dolcu…
U nedjelju, 13. listopada na 170. obljetnicu smrti dobio je bistu na Hušnjakovom, na šetalištu koje nosi njegovo ime. Bistu je izradila akademska umjetnica Mirjana Drempetić Hanžić, koja je istaknula kako je prema jednoj fotografiji zaključila da je Vilibaldo Sluga bio zatajan i skroman, a nevjerojatno zaslužan za grad Krapinu i ovaj kraj.
– Nema mjesta gdje se nije dotaknuo, gdje nije pomogao ljudima da se osjećaju dobro, zdravo, lijepo. Dobila sam samo jednu fotografiju njega kako slavi neku svoju godišnjicu vatrogasnog staža. Djelovao mi je ponosno, skromno, samozatajno i mislim da je stvarno zaslužio da bude ispod ovog nalazišta. Ovo je jedan spomen na njega da ljudi obnove sjećanje i da mu se zahvale za sve što je dao gradu Krapini, Zagorju i našim ljudima – rekla je autorica biste Mirjana Drempetić Hanžić.
Svestran i u potpunosti angažiran
Najdugovječniji krapinski gradonačelnik brojnim je djelima i postignućima ostavio dubok trag u povijesti Krapine.
– Proučavajući i čitajući o njemu sve sam više spoznavao njegovu veličinu. Siguran sam da u vremenu pred nama treba ozbiljno razmisliti da se možda pripremi i objavi i njegova biografija kao trajni spomen na njegov lik i djelo. A ova bista, koju je podigao Grad Krapina na inicijativu Družbe Braća hrvatskoga zmaja, samo je dokaz da se njegova djela pamte, da pokažemo da vrednujemo sve ono što je napravio – istaknuo je krapinski gradonačelnik Zoran Gregurović na svečanosti otkrivanja biste.
– Otkrili smo bistu Vilibaldu Slugi, iznimnom čovjeku, toliko svestranom, toliko angažiranom. Mnoga djela koja je stvarao i danas su prisutna oko nas, od brojnih građevina, parkova, infrastrukture do brojnih udruga u kojima je djelovao – dodao je Gregurović.
Činjenica da je bio četiri desetljeća na čelu Krapine čini ga najdugovječnijim gradonačelnikom u tadašnjoj državi. Sve što je tih godina Sluga ostavio iza sebe, ostalo je duboko zapisano u povijesti grada. Bio je promicatelj i organizator velikih projekata u Krapini. Najveća strast mu je bilo vatrogastvo, bio je član DVD-a Krapina od 1877. pa sve do svoje smrti 1931. godine. U tom je razdoblju s velikim uspjehom obnašao različite dužnosti, vratio čast i slavu DVD-u te za to primio brojna priznanja i odlikovanja. Između ostalog, za dugogodišnji rad kao načelnik mjesta te predsjednik i nadzapovjednik vatrogasnog društva, 1910. je od cara i kralja Austro-Ugarske Monarhije Franje Josipa I. dobio je Zlatni križ za zasluge za 50-godišnji rad u vatrogastvu. Davne 1928. kralj Aleksandar odlikovao ga je zlatnom kolajnom za građanske zasluge.
Kosti krapinskog pračovjeka
Mislav Grgić je Veliki meštar Družbe Braća hrvatskoga zmaja, povijesne institucije koja je osnovana prije 120 godina, 1905. godine. Njihova je zadaća sustavna briga o hrvatskoj kulturnoj i povijesnoj baštini i o znamenitim Hrvatima. Grgić je podsjetio da je Vilibaldo Sluga bio član i njihova Društva od 1921.
Jurica Sabol, ravnatelj Muzeja Hrvatskog zagorja, istaknuo je važnost i veliku ulogu Sluge za današnji Muzej.
– S Dragutinom Gorjanovićem Krambergerom 1904. u Krapini organizirao antropološki skup na koji su došli znanstvenici iz čitavog svijeta ne bili se i uvjerili u veliko otkriće na Hušnjakovom 1899. godine – podsjetio je Jurica Sabol.
Naime, krajem 19. na Hušnjakovom brdu iskapali su šljunak za izgradnju okolnih cesta, a 1899. nađene su neobične fosilne kosti. Sluga je odmah o pronalasku obavijestio tadašnju zemaljsku vladu i u Krapinu je došao dr. Dragutin Gorjanović-Kramberger, koji je ustvrdio da se radi o velikom nalazištu ljudskih i životinjskih kostiju. Time je Krapina postala poznata u cijelom svijetu po krapinskom pračovjeku.
Vilibaldo Sluga čitav svoj život posvetio je Krapini. O osobnoj imovini nije se brinuo. Umro je materijalno siromašan 15. siječnja 1931. godine.
