Kad sam s 14 godina odlazil od doma, v cugu sam plakal za Zagorjem, prisjeća se danas odrasli čovjek, plavokosi dječačić s naslovne fotografije
Nije otišao daleko. Samo do Zagreba. No bilo mu je tek 14 godina i nikad nije bio odvojen od obitelji, roditelja, dede, bake. Spakirali su mu veliku sportsku torbu i poslali ga u sjemenište.
Svećenički utjecaj
Rodio se 10. rujna 1981. u Zaboku. S mamom Šteficom, tatom Ivanom i dedekom Ivekom i bakom Šteficom živio je u Donjoj Šemnici. Prve korake napravio je na šemničkim bregima u vrijednoj i pobožnoj obitelji. Njegovo su odrastanje i život obilježili svećenici. Puno ih je bilo u obitelji.
Ivan Sirovec, prof. dr. Stjepan Sirovec, Stjepan Šoštarić, prof. dr. Stjepan Šalković… Svećenici su koji su imali veliki utjecaj i na obitelj iz koje dolazi dječak iz naše priče, ali i utjecaj i položaj u Crkvi. Zato nije neobično da je iz Šemnice u sjemenište otišao još jedan dječak. Bio je to Žarko Tušek, danas političar. Roditelji su ga upisali u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju.
– Srednjoškolsko obrazovanje formiralo me kao čovjeka. Kad s 14 godina napustiš roditeljski dom, sa sela odeš u grad, sam si, bez roditeljskog nadzora, moraš se formirati ovako ili onako. Svakako me naučilo disciplini i radnim obvezama – priča nam Žarko.
Dedin bećarski gen
Ipak, kaže, osim roditelja, veliki trag u odgoju i karakteru na njega su ostavili deda Ivek i baka Štefica kod kojih je s roditeljima živio i odrastao.
– Od dede Iveka, koji je bil siromašan, miran i radišan, naučil sam cijeniti rad. Baka Štefica me naučila poniznosti. Ona je bila izrazito ponizna kršćanka i što god bilo, podmetnula bi leđa jer nikada nije dala na obitelj. Obitelj joj je bila svetinja. Uvijek bi govorila ‘treba moći podnijeti križ’ – s ljubavlju se prisjeća odrastanja u njihovom zagrljaju.
S druge strane, deda Štef po maminoj strani, bio je veseljak. Bećar koji je volio birtiju, glazbu, popevku.
– Tu sam sigurno povukao dedin gen – smije se Žarko koji je privatno veliki veseljak i humorist, a glazbu, osobito kajkavsku popevku, voli više od ičega.
Osim što svira žičane instrumente, najviše gitaru, zna svirati i udaraljke i klavir. Kaže da bilo koji instrument kad uzme u ruke, vrlo brzo ga može i prilično dobro naučiti svirati. Piše pjesme i sklada glazbu. Ovogodišnji Festival kajkavske popevke trebao bi mu biti 10. za redom na kojem potpisuje stihove i glazbu za svoju popevku.
Ljubav prema kajkavskoj popevki
– Glazba je moja velika ljubav. Završio sam i glazbenu školu, neko vrijeme vodio Radobojske tamburaše. Nije sve u politici, ima nešto i u glazbi – govori nam Tušek.
– Volim kajkavsku liriku. Teško je izdvojiti neku pjesmu, svaka mi je draga. No, Balada o jenoj ljubavi i Listek dedi imaju posebno mjesto u mom srcu – dodao je.
I tako su svi očekivali da će Tušek završiti kao svećenik i skrasiti se u nekoj od zagorskih župa. No kako je sazrijevao u sjemeništu, tako su njemu druge stvari bile na pameti. Iako je bio najbolji učenik svoje generacije u Nadbiskupskoj gimnaziji, u sjemeništu je već počeo voditi ‘politiku’. Iako je bio pristojan i discipliniran, nije se libio prkositi pravilima kad bi smatrao da ona nisu pravedna. Sa sobom bi povukao i ekipu.
Bijeg iz sjemeništa
– Kako su u sjemeništu već tad posumnjali da pokušavam izbjeći svećeničko zvanje, često su me zvali na razgovore u četiri oka. Bio je to veliki pritisak, jednostavno nisam htio. I obitelj je to teško prihvatila – sjeća se.
Tako je Žarko u 4. srednje, nakon što je iz sjemeništa došao doma za Božić, sjemenište i napustio. No, to nitko nije znao, pa ni roditelji.
– U drugom polugodištu odlučio sam se ne vratiti u sjemenište. Unajmio sam stan bez znanja roditelja i uredno nastavio ići na nastavu. Završio sam Nadbiskupsku gimnaziju s prosjekom 5.0, ali u svećenike nisam otišao. Bio je to tada mojoj obitelji veliki udarac – priznaje.
Nisu samo petice krasile njegove školske dane. Bio je i mangup koji je u 4. razredu dobio ukor pred isključenje. Sa svojim sjemeništarcima, dok je još bio u sjemeništu, potukao se s godinu dana mlađom ekipom.
– U sjemeništu u 1. razredu nemaš nikakva prava. Ništa ne smiješ, nigdje ne smiješ. Povratak izvana, ako i ideš, je u 20 sati. Tek u 2. i 3. razredu penješ se na hijerahiji za više prava i slobode. I tak je to funkcioniralo dok su sjemenište vodili isusovci. Onda su nas preuzeli redovni svećenici i to je bio užas. Izgubili smo sva prava koja smo čekali, pa smo u 4. imali manja nego ovi u 3. To je bila hijerahijska sramota za nas, pa smo revoltirani, organizirano, dočekali ove iz 3. i prebili ih. Bilo je tu i krvi, istražnog povjerenstva, obavijesnih razgovora. I tak sam dobil ukor pred isključenje zbog buntovništva. Bila mi je to poruka da su moćniji od mene – prepričava nam Žarko.
Očijukanje s politikom
To je u njemu izazvalo još veći revolt. Toliko da je otišao do jedne od profesorica, koje su sugerirale ukor, i hrabro joj održao govor: ‘Može Vas biti sram, Vi ste mene izdali!’. Ukor, na koncu, nikada nigdje nije bio upisan.
Nakon srednje, upisao je Pravni fakultet u Zagrebu. Kaže da je to doista studirao iz ljubavi. Osim prava, privlačili su ga društveni predmeti, povijest, povijest umjetnosti, logika, filozofija. Dogurao je do 3. godine i odustao. U to je vrijeme već na veliko očijukao s politikom.
– Moral sam počet radit. Politika me vukla. Trebalo je početi zarađivati, raditi, ako sam se mislio baviti politikom, a jesam. Do ulaska u Sabor radio sam u privatnom sektoru. Sjećam se, imal sam dve košulje koje sam mijenjal kad bi se sastajal s Jarnjakom – smije se i dodaje kako je u međuvremenu završio Visoko učilište Effectus, a namjerava se i dalje školovati.
Butković: ‘Kad zapne, ne pušta’
Svećenici i Crkva su ga pokušali odrediti, na koncu ga je zaredila politika. U HDZ se upisao 2000.-ih, 2005. bio je na listi za lokalne izbore. Dosta mlad počeo se penjati na ljestvici u stranci. Predsjednik Mladeži postao je 2008., a već 2012. suprotstavio se ‘starim lavovima’ u stranci, kandidirao se i nadmoćno pobijedio.
Od tada je predsjednik Županijske organizacije HDZ-a Krapinsko-zagorske županije. Prvi je put u Sabor kao zastupnik ušao u 8. sazivu, a potom i u današnji, raspušteni 9. saziv Sabora u kojem je, tvrde nam ministri s kojima smo razgovarali, bio izuzetno aktivan i angažiran za Zagorje.
– Marljiv je, uporan i ustrajan. Strašno se bori za projekte u Zagorju. Bio bi toliko naporan da mu se ne bi znao niti javiti. On kad zapne, ne pušta – smije se Oleg Butković, ministar mora, prometa i infrastrukture.
– Žarko ima velike zasluge za projekte za Zagorje, jako je uporan – hvali ga Butković.
Ministar Marić: ‘Argumentiran je i odmjeren’
I ministar financija Zdravko Marić hvali Tušeka koji sada ponovno, 3. puta nosi listu HDZ-a za III. izbornu jedinicu.
– Od prvoga dana jedan je od predsjednika županijskih odbora koji se aktivno uključio u izmjene Zakona o jedinicama lokalne samouprave. Zajedno smo puno radili na tome kako unaprijediti općine i gradove i podržati ih bez obzira na političko opredjeljenje. Žarko promišlja zdravo i, ono što je meni bilo važno u komunikaciji s njim, je da smo stvorili temelj za jaču apsorpciju sufinanciranja iz fondova EU – govori nam ministar Marić.
Kaže i da je s njim generacijski blizak, imaju zajedničkih dodirnih točaka i van politike, veže ih i ljubav prema sportu.
– Za Zagorje se jako borio, ali za razliku od nekih, koji bi samo dolazili i galamili ‘ja hoću ovo’, on bi uvijek došao s argumentima, pripremljen, utemeljen, odmjeren, u komunikaciji izuzetno pristojan. On je sjajan zastupnik koji zastupa svoj kraj, ali i dobar političar koji može i zaslužuje još i više – nahvalio ga je ministar Marić.
