Kuhari volonteri svima su nam zagrijali srca. Među njima je bio i Zagorec, Matija Pintač iz Novog Marofa

Dva sata nakon potresa 29. prosinca, Matija Pintač (31) sjeo je u automobil i krenuo prema Petrinji. Išao je pomoći. U tom trenu još nije znao što će raditi. Vodila ga je želja da pomogne porušenoj Petrinji.

Ponosan i radostan

Tamo je sreo Marina Medaka iz Nacionalne udruge ugostitelja. Kako je Matija kuhar po struci, naravno da se priključio mnogobrojnoj ekipi koja je odlučila hraniti ljude koji su u potresu ostali bez svega.

– Već putem prema Petrinji sam čuo da će se kuhati. Izuzetno sam radostan što smo svo ovo vrijeme kuhali za te ljude. Žal mi je kaj smo se morali vratiti, kaj više nismo dole i ne kuhamo za te ljude. Opet, drago mi je kaj se država uključila jer stvarno za nas sada nema uvjeta dole – priča nam Matija koji se, kao i ostali, vratio doma.

U Petrinji je, kaže, do 13. siječnja do kada su kuhari volonteri bili tamo, proveo divne trenutke. Bilo je iscrpljujuće, ali će mu nedostajati i ti ljudi i divna ekipa kuhara iz cijele Hrvatske.

Donacija 50 janjaca

– Vjerojatno će više biti žao mještanima kaj smo otišli. Oni su stvarno bili sretni kaj im kuhamo, nisu prigovarali na hranu, baš su bili zadovoljni – ponosan je Matija.

On je isprva kuhao, a ubrzo i ‘napredovao’ u koordinatora. Kroz dan se kuhalo pet, šest, čak i do 10 vrsta jela. Dio je dolazio i iz Zagreba gdje se kuhalo u zatvorenim restoranima. Kaže, kuhali su svašta.

– Osim gulaša, variva, bilo je tu i pečene teletine, pa čak i janjetine. Jedan gospodin donirao nam je 50 komada janjaca – prepričava nam Matija.

Radilo se od jutra do kasno na večer, pa čak i tijekom noći ponekad. Uglavnom do ponoći, a u početku i do tri u noći.

– Nismo odlazili doma sve dokle god su ljudi dolazili po hranu. Svi su mogli jesti i uopće nam nije bilo važno tko je što tamo. Je li mještanin, volonter, policajac, vojnik. Sve smo nahranili i za sve je bilo dovoljno hrane – ističe Matija.

Duboko u srcima

Nakon odrađenog dana vraćao se na spavanje u Zagreb. Kaže, često gladan.

– Bilo je puno posla, znali smo po cijeli dan ne jesti pa si putem do doma kupiti sendvič i pojesti ga. Jednostavno zaboraviš jesti i kad završiš s poslom sjetiš se ‘e, pa mi nismo uopće jeli danas’. Ako je netko bio gladan u Petrinji, to smo valjda samo mi kuhari bili – smije se Matija.

Kroz tih 16 dana upoznao je divne ljude. Neki su ga posebno ganuli.

Matiji su neki Petrinjci ostali duboko u srcu. Poput čovjeka koji je danju u svom autu razvozio hranu, a noću u njemu spavao

– Bio je jedan bračni par s kojim smo se sprijateljili i koji će ostati duboko u našim srcima. Ostali su bez krova nad glavom, spavali su u autu. No skupili su snagu i preusmjerili je na humanitarni rad. U svoj toj nevolji suprug nam se pridružio i razvozio obroke ljudima okolo po selima. Danju je autom razvozio hranu, a noću u tom istom autu spavao – Matiji je ovaj Petrinjac posebno drag.

Nada se da će kuhari i dalje pomagati.

– Bit će još akcija, sigurno. Već dogovaramo – veseli se Matija, kuhar iz Novog Marofa.

Matija je skroman. Kaže da je sigurno dolje bilo još Zagoraca, da vjerojatno nije jedini. Sjeća se ekipe iz Krapine koja je došla na jedan dan, skuhala i podijelila 1.000 porcija graha. Bila je to ekipa NK Zagorca.