Poduzetnik Tomislav Hrčić iz Oroslavja tvrdi da je svjesno sudjelovao u namještanju pozivnog natječaja Grada Oroslavja.

– Nikad nisam dobil posel od Grada dok nisam poludel, vužgalo me je 200 na vuru… – priča Hrčić čije je pokajničko video priznanje snimio Kristijan Sojč, aktualni predsjednik Gradskog vijeća.

Teri bu jeftineši?

Skraćena snimka, koja je i nama dostavljena, puštena je na posljednjoj sjednici oroslavskog Vijeća, 14. rujna. U njoj Hrčić prepričava kako je dobio posao na sanaciji krova mrtvačnice te da je sve dogovarao sa Stankom Čičkom, tadašnjim predsjednikom Vijeća i aktualnim predsjednikom HDZ-a Oroslavja.

– Valjda bum mel šansu za mrtvačnicu i za Dom… Čičko mi je rekel ‘ha, ne ide to tak, već smo dogovorili z onim Dom…A onda, gle, ti buš delal mrtvačnicu… Dogovorite miterice, dogovorite se za ponude. Ti buš jeftineši na mrtvačnici, a on na Domu’ – prepričava Tomislav Hrčić navodni razgovor s HDZ-ovim Čičkom.

– Tu sam, doma sam, zima je bila, moraš poslušati – nastavlja Hrčić u videu.

Priznao je da je pristao na protuzakonito dobivanje posla. No priznaje, zapravo, da je i sam inicirao i tražio da mu Grad dodijeli neki od poslova, što se može čuti u nemontiranom video materijalu koji je u cijelosti objavio na svom Facebook profilu.

Bio je nezadovoljan što drugi za Grad dobivaju poslove, a on ne. To ga je razljutilo pa se, kaže, javio Čičku. Čičak mu je navodno rekao da će Grad imati tri građevinske investicije, na Štalici u Mokricama, na Domu kulture i na mrtvačnici. Uputio ga je da se javi. No, izgleda da su ga zeznuli.

Film je pukel na Štalici

Nikakav poziv na natječaj nije dobio pa tako nije ni znao da su ikakvi radovi krenuli. Sve dok nije išao u Zabok i putem u Mokricama otkrio da se na veliko dela.

– Pukel mi je film na Štalici! – priznaje Hrčić.

Ponovno se javio Čičku. Htio je sad posao na adaptaciji Doma kulture i mrtvačnice, ali kako je već Dom bio ‘obećan ‘drugom izvođaču, Hrčić je pristao na ono što je ostalo, krov na mrtvačnici. Ali, da bi taj posao dobio, morao je imati najnižu cijenu, svakako ispod 200.000 kuna jer se radilo o pozivnom natječaju. Do tog iznosa, naime, Grad ne mora raspisivati javnu nabavu već se ide u tzv. jednostavnu. Iz Gradske uprave, obično samo na obavezne tri adrese poduzetnika, pošalju pozivni natječaj. I tad naručitelj bira najpovoljniju ponudu.

– Čičko mi je rekel ‘odi zmeri krof’. Nemreš to baš zmeriti ono 100 posto. Ja sem to zmeril kak sem zmeril… Površinsku ponudu smo napravili. Nismo napravili ponudu nekaj ekstra… Čičko mi je rekel ‘to ti same pokri s trapezom, boli te briga, 10 let bu trajalo, 15… – prepričava Hrčić u videu konačni dogovor.

I šalje najpovoljniju ponudu u Grad na 198.910 kuna bez PDV-a. Ali, kak’ je i sam rekel, ‘zmeril je kak’ je zmeril’. Ponuda je, naime, bila za 385 četvornih metara krovišta da bi na koncu, po završetku radova, krov ‘narastao’ na 512 četvornih metara.

‘Pokajnik’ uopće nije vlasnik obrta

Bilo je to u proljeće ove godine, pred lokalne izbore. Gradonačelnik je bio Emil Gredičak (HDZ). Potpisao je, kaže, samo ugovor za radove na 248.637 kuna s PDV-om. Tvrdi da niti jedan naknadni trošak nije pismeno odobrio, pa niti naknadno otkrivenih, dodatnih 30 posto troškova, 62.000 kuna. Hrčić je, naime, kad je započeo radove, otkrio da je ispod crijepa ‘sve trulo’ te da ima više troškova.

Dolaze izbori, Gredičak ih gubi i, kako nam tvrdi, dan prije primopredaje vlasti Hrčić šalje račun za obavljene radove, ali na spektakularnih 446.974 kune s PDV-om, umanjen za 100.000 kuna koliko je Grad platio avansno.

– Taj račun nisam želio potpisati, pitao sam što je to. Poslao je račun i troškovnik, a da prethodno uopće nije kontaktirao Grad i upozorio da su navodni troškovi toliko narasli, dvostruko. Ako i dođe do nepredvidive situacije koja iziskuje dodatne troškove van ugovora, tada izvođač radova o tome treba pismeno obavijestiti naručitelja što u ovom konkretnom slučaju nije učinjeno. Da je to došlo u Grad, ja bih zaustavio radove. Cijena koju je izvođač u konačnici utvrdio nije realna niti dogovorena. Ja sam po primitku računa, koji je imao i ovršnu ispravu, rekao da ćemo to osporiti. No, izgubio sam izbore – ispričao nam je Gredičak, komentirajući ‘pokajništvo’ i način na koji ‘operira’ Hrčić.

A Tomislav Hrčić, formalno, uopće nije stranka u postupku. Posao je dobio obrt Limarija-vodovod Hrčić čiji je vlasnik Marko Kolauti. Odakle onda Hrčić u cijeloj priči?

Hrčić, prvi Šimunićev problem

– Kolauti je formalni vlasnik obrta, ja sam stvarni. Delal sam prije i propal sam 2011. jer mi nisu isplatili novce za odrađeno. Zadnje sam delal na Osnovnoj školi Zabok, bil sam kooperant mafijaškoj firmi koja me ni platila. Dužni su mi tri milijuna kuna. Onda su radnici stali uz mene, Marko je imel školu i na njegovo ime smo otprli da bi mogli delati – pojasnio nam je jučer u telefonskom razgovoru Tomislav Hrčić.

Razgovor nismo završili u ‘prijateljskom’ tonu jer su Hrčića naljutila novinarska pitanja. Priznao je da je sve što je rekao u videu istina, samoinicijativno je naglasio da nikakvog pritiska na njega nije bilo da to izjavi, da čitav život radi pošteno i da ga boli nepravda. No, na dodatna se pitanja ‘vužgal’. Ali vratimo se prvo na početak, kako je i zašto nastao video.

Krov mrtvačnice u Oroslavju preko noći je s 385 narastao na 512 ‘kvadrata’ (Photo: Screenshot)

Gradonačelnik Viktor Šimunić rekao nam je da Hrčića uopće ne poznaje, da u snimanju videa nije sudjelovao niti s time ima ikakve veze. Uputio nas je na predsjednika Gradskog vijeća Kristijana Sojča. Šimunić je, što je odmah po preuzimanju dužnosti objavio, s Hrčićem imao ‘papirnatih’ problema. Ubrzo nakon što je preuzeo vlast, Hrčić je blokirao račun Grada kako bi naplatio neplaćenih oko 300.000 kuna.

Još tada, početkom ljeta, Šimunić nam je rekao da je s ‘poduzetnikom koji je ovršio Grad u pregovorima, da su dogovorili otplatu na rate i da će povući ovrhu’. No, Hrčić, odnosno obrt koji glasi na drugu osobu ovrhu nije povukao, Grad je plaćao u ratama…

‘Idemo na groblje’

A kako je nastao video? O tome nam je pričao inicijator Kristijan Sojč.

– Bili smo u kafiću, nas nekoliko i Tomislav Hrčić. On je počeo pričati kako je dobio posao za Grad. Upozorio sam ga je li svjestan da sam tu i ja, on mi je rekao ‘hodi s tim kam god hoćeš’. Pitao sam ga hoće li snimiti svoje priznanje, rekao je ‘O.K., snimi’. Sve se to odvijalo pred dva svjedoka, građevinarca. Pitao sam ga hoće li da odemo na groblje – priča nam Sojč.

Otišli su na groblje i tako je nastao pokajnički video. Sojč kaže da u cijeloj priči Hrčić nije spominjao Emila Gredičaka, ali napominje da i bivši gradonačelnik snosi kaznenu odgovornost. Ne za namještanje natječaja, jer nema dokaza, Hrčić spominje samo Čička (u nemontiranom videu i Zdenku Knezić, pročelnicu u Gradu), ali da je odgovoran jer je povrijedio Zakon o javnoj nabavi.

– Meritum problema je što je Gradska uprava trebala angažirati stručnu osobu koja bi napravila izmjeru krova i izradila troškovnik, a ne da to radi izvođač radova. Gredičak je, pak, čim je ugovoreni iznos prešao limit od 200.000 kuna trebao poništiti pozivni natječaj i raspisati javnu nabavu – pojasnio je Sojč grijehe bivše vlasti.

Sojč poziva ljude da progovore

Na pitanje poznaje li Hrčića od ranije, odgovorio je: ‘Nekad je radio za mene’. Objasnio je i zašto su snimku objavili na sjednici Gradskoga vijeća, javno.

– Poanta priče je da se mijenja društvo. Moramo mijenjati sustav. Moramo zaustaviti ovakav način rada. Znamo da to nećemo uspjeti niti Viktor niti ja, ali želimo biti primjer. Zato pozivam sve ljude da iskorače, da progovore, da budu hrabri – Sojč se nada kako će nakon ovoga i drugi progovoriti.

Pitali smo ga i zašto sve objavljuju javno? Zašto ne podnose prijavu nadležnim tijelima bez da prije sve ‘puste’ u javnost?

– Zašto tako? Kad je sve počelo za Fimi mediju, prije koliko godina? To je odgovor zašto, a i dalje ćemo tako – zaključio je Sojč i najavio nam da su već otkrili novu, još jednu aferu.

I vratimo se sad ponovno na Tomislava Hrčića kojega su, osim toga što ne dobiva poslove za Grad, ‘vužgala’ i novinarska pitanja. I njega smo, kao i Sojča, pitali kako je došlo do snimke.

Ah, ta novinarska znatiželja

– Delal sam mu doma ogradu, pa sam mu tak’ malo pričal, pital me je je l’ bi to snimili – priznao je Hrčić.

Mi smo, pak, htjeli razjasniti njegov angažman kod Sojča, koji nam on nije spominjao, već tvrdi da je dogovor oko snimke nastao spontano u kafiću.

– Znate kaj, Vi ste četiri stupnja ispod mene! Navodite me! Ja ne znam je l’ me snimate. Niste dostojni razgovarati sa mnom jer se ne znate razgovarati – jako se ‘vužgal’ Hrčić,  vikao u mobitel i prekinuo vezu.

Još nam je ostao posljednji sugovornik, ‘prvoosumnjičeni’ Stanko Čičko.

– Ništa što je Hrčić rekao nije istina. Nikad si to ne bi dozvolil. Oni su zmontirali snimku, Sojč mu sve sugerira. S tim samo žele opravdati svoj propust kaj su platili račun koji nisu trebali. Kao predsjednik Vijeća nisam imao ovlasti dogovarati poslove – Čičko demantira sve navode.

Pa je l’ Vas Hrčić ikada zvao?, pitali smo ga.

– Koliko se sjećam, zval me je i pital zakaj on ne dobije nikakav posel. Rekel sam mu da se javi na natječaj, a on me pital kak bi on mogel znati kad je kakav natječaj kad ga niko ne zove. Ja sam mu rekel da bum mu ja javil kad bude nekaj – odgovara nam Čičko.

Znači, javili ste mu da se javi za mrtvačnicu?, pitamo.

– Ne, ne, to nisam. Znate, ne bi ja dalje o tome – zaključio je Čičko.