U kalendaru katoličke Crkve nema dovoljno mjesta da bi se naveo samo barem mali broj ‘Nepreglednog mnoštva iz svakog puka i jezika’. Zato su navedeni samo oni najpoznatiji sveci jednako važni za sveopću Crkvu kao što su Isusovi apostoli, te neki posebno značajni sveci i svetice za širenje kršćanstva i moralnih načela među ljudima.
Blagdan povezanosti
Na Istoku se ta svetkovina počela slaviti u 4. stoljeću kada se u Antiohiji slavio blagdan svih svetih mučenika. U 7. stoljeću je u Rimu papa Bonifacije IV pretvorio poganski hram Panteon u crkvu svete Bogorodice i svih svetih mučenika. Papa Grgur IV ustanovio je svetkovinu Svih Svetih 1. studenoga 835. godine. Ovo je blagdan povezanosti proslavljene Crkve na nebu i putujuće Crkve na zemlji. To se naziva općinstvo svetih i spominje se u Apostolskom vjerovanju koje je izvor i temelj našeg životnog opredjeljenja.
Vjerojatni razlog premještanja toga blagdana na sadašnji datum bio je završetak žetve i berbe da bi se moglo pripremiti dovoljno hrane za hodočasnike koji su iz svih zemalja pristizali u Rim na grobove svetaca imučenika. Ovaj blagdan želi podsjetiti sve kršćane da su pozvani već sada na svetost, a u vječnosti će u zajedništvu svih svetih konačno i potpuno postati dionici Božje svetosti.
Nije tek sanjarenje
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! “Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?” (Otkriv. 7,13).
Ovo pitanje traži odgovor. Ovaj blagdan, naime, nije tek sanjarenje bez veze sa stvarnošću našeg postojanja. Mi slavimo ono što imamo namjeru postati! Jer blagdan Svih svetih je blagdan mogućeg sveca u svakom od nas.
Zaista postoje svakakva mišljenja o svecima koji su živjeli prije nas. Jedno bi bilo gledati ih tek u preobraženom stanju sa aureolom na glavi, a drugo u slavi njihovog proglašenja svetima. U stvarnosti su sveci među nama – i onda, kad ono “Što ćemo jednom biti, još nije otkriveno” (usp. 1 Ivan 3,2).
Služba svetosti
Prije svega pripadaju zemlji, dio su Božjeg naroda koji hodočasti, koji se iz ovoga previranja penje u neprekinutom hodočašću prema vječnom gradu. Svece često držimo nad ljudima, koji su svojim čudesima i posebnom snagom duše uspjeli umaknuti sudbini svih smrtnika. Promatramo li ih malo pobliže, prepoznat ćemo da nisu uvijek nadvladali slabosti svog karaktera. Sveci su bili prepušteni svojim strastima – samo su ih znali staviti u službu svoje svetosti.
Jer svetost je obraćena strast. Sv. Bernhard je običavao nazivati Crkvu “ante et retro oculata” – između dva Gospodinova dolaska: s jedne strane gledamo natrag i orijentiramo se na idealu govora na gori. S druge strane gledamo naprijed na golemo mnoštvo iz Apokalipse kojem ćemo se i mi uskoro pridružiti.
Pravednost je besmrtna
Knjiga Mudrosti (1,13-15) govori da Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I podzemlje ne vlada zemljom, jer pravednost je besmrtna. Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.
Pripjevni psalam (Ps 30,2.4-6.11.12a.13b): Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio i nisi mi dao da se raduju nada mnom dušmani. Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio.
Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu! Večer donese suze, a jutro klicanje. Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni; Gospodine, budi mi na pomoć! Okrenuo si plač moj u igranje, Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!
Potpuni oprost
Na blagdan Svih svetih i na Dušni dan vjernici mogu u svim crkvama dobiti potpuni oprost vremenitih kazni, koji se može namijeniti samo za pokojne.
Da bi se dobio potpuni oprost za jednu osobu potrebno je pohoditi crkvu u kojoj treba izmoliti Oče naš i Vjerovanje, primiti sv. Pričest, ispovjediti se ako je potrebno te izmoliti molitvu na nakanu Sv. Oca Pape (Oče naš, Vjerovanje….).
Oprost se dobiva od 31. listopada, pa do ponoći 2. studenog. Crkva je već od prvih vremena kršćanstva s velikim poštovanjem njegovala spomen mrtvih, jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve kako bi im se oprostili grijesi. Naša molitva za njih može im ne samo koristiti, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist.
Autor teksta, Darko Fiket, župni je suradnik u Župi sv. Jelene Križarice u Zaboku
