Rođena je u Buenos Airesu. Ima 28 godina, a posljednjih godinu dana živi u Zagrebu. Ona je Valentina Stocca, šukununuka Vilibalda Sluge.
Vilibaldo Sluga četiri je desetljeća bio načelnik trgovišta Krapine, a zapisano je i da je bio prvi čovjek koji je 1899. otkrio fosilne kosti za vrijeme izvođenja radova na gradnji lokalne ceste na Hušnjakovom brdu.
Ponosna na šukundjeda
Valentina Stocca u travnju 2021. posjetila je Krapinu, dugogodišnji dom svoga šukundjeda. Iako živi u Zagrebu, za Večernji list otkrila je kako bi se željela preseliti u Krapinu.
– Jako mi se sviđaju ljudi koji tamo žive. Možda bih u budućnosti mogla osnovati i svoju tvrtku kojom bih privukla turiste – rekla je Josefina.
Na šukundjeda je iznimno ponosna. Prepričala je da je, nakon što je otkrio fosilne kosti, a nije bio stručnjak, u pomoć pozvao dr. Dragutina Gorjanovića-Krambergera koji je potvrdio da se radi o vrijednom arheološkom nalazištu.
– Gledam ga kao heroja. Voljela bih biti poput njega jer je toliko toga napravio za Krapinu. Izgradio je školu, ceste, gradski vodovod… I na kraju je umro kao bogataš. Ne u smislu novaca, već u smislu svoje ostavštine – rekla je Josefina za Večernji list.
Umro siromašan, ali bogat
Vilibaldo Sluga rodio se 13. listopada 1854. u Šentjuru pri Celju. Godine 1877. dolazi u Krapinu kao 23-godišnji mladić, a već kao 27-godišnjak izabran je za načelnika u Đurmancu, potom u Desiniću, u Ludbregu te u Ivancu gdje osniva Vatrogasno društvo. U Krapinu se vratio 1891. i preuzeo dužnost trgovišnog načelnika.
Od tada pa do svoje smrti Sluga se ‘srodio’ s mjestom, zavolio ga. Bio je izuzetan promicatelj i organizator velikih projekata u Krapini. Najveća strast mu je bilo vatrogastvo. Bio je član DVD-a Krapina od 1877. pa sve do svoje smrti 1931. godine. U tom je razdoblju s velikim uspjehom obnašao različite dužnosti, vratio čast i slavu svom DVD-u.
Osim vatrogastva, kao načelnik mjesta izgradio je pučku školu (1911.-1914.), uveo gradski vodovod, izgradio armirano-betonske mostove iznad Krapinčice, izgradio klaonicu, uredio šetalište Dolac i Stari grad, izgradio stubište prema crkvi sv. Nikole, preuredio groblje, izgradio tvrde makadamske ceste prema Doliću, Trškom Vrhu, Pristavi, Bobovju, Podgori i Tkalcima. Za vrijeme njegova mandata obnovljena je župna crkva Sv. Nikole (1901. -1903.) i otvoreno je Kneippovo lječilište u Dolcu.
Ne želi postati gradonačelnica
Posebnu pažnju posvećivao je sadnji drveća i uređenju parkova. Njegovom zaslugom 1912. godine izgrađena je vatrogasna ispostava na Trškom Vrhu, brdu iznad Krapine. Vrlo aktivno je sudjelovao i u raznim humanitarnim, kulturnim i sportskim manifestacijama. Čitav svoj život posvetio je Krapini, zapustivši brige oko vlastite imovine. Zato i ne čudi što je umro kao siromak, u Krapini, 15. siječnja 1931. godine.
Njegova šukununuka, kako je rekla, nema ambicije doći u Krapinu kako bi postala gradonačelnica. Želi u Krapini živjeti i razvijati turizam. Kaže, ne vidi se kao nekakva velika figura. Samo bi voljela doći živjeti u Krapinu i pomagati ljudima kao što je to činio njezin šukundjed.
– Jako mi se sviđa zajedništvo, a brojni su mi Krapinčani postali jako dobri prijatelji. Njihovo dobročinstvo me gura naprijed. Bila sam u Krapini tek tri puta, a svaki put su pokazivali velik interes za mojim životom ovdje – rekla je Josefina.
