Zdrava, pokretna, vedra, topla starica. Tako ovu 100-godišnjakinju opisuju djelatnici Doma za odrasle osobe Lobor-grad
Ana Martinić, rođena Trgovec iz Dubrave Zabočke, 6. prosinca proslavila je svoj 100. rođendan. U toplom okruženju u Domu Lobor-grad u Loboru gdje su, kaže, svi dobri prema njoj, ovaj veliki rođendan morali su proslaviti u skladu s trenutnom situacijom.
Baka često ‘čeka’ autobus za Dubravu
– Žao nam je što nije moglo biti drugačije, s više ljudi, da joj dođu unuci, praunuci, prapraunuci, ali sad je tako kako je. No mi smo joj priredili slavlje, baš je bila sretna – kaže nam Darinka Sviben, ravnateljica Doma.
Veliku tortu baki je poslala njena unuka, a još jednu je kupio Dom, pa su se korisnici zasladili s bakom koja je s pokojnim suprugom Tomom Martinićem imala dvoje djece, Nadu i Dragutina. I oni su već pokojni, a od obitelji ima četvero unučadi, 10-ero praunučadi i dva prapraunuka.
Sa slavljenicom smo kratko razgovarali telefonski. Kaže da najviše voli jesti čokolino, a kad smo je pitali koja joj je najveća želja, odgovorila je: ‘Želim na autobus za Dubravu Zabočku’.
Njezina njegovateljica Davorka Risek se slatko nasmijala i objasnila nam da baka često spominje autobus.
– Zna s kreveta otići na hodnik i kaže nam da tu čeka autobus za Dubravu. Vjerojatno bi bakica htjela ići doma jer se s vremena na vrijeme sjeti. Kažemo joj ‘Baka, nema busa’, ona se vrati nazad u sobu i samo odgovori ‘Nema problema’ – s puno ljubavi o baki nam priča njegovateljica.
Najviše voli Čokolino
Za baku kaže da je za svoje godine izuzetno vitalna. Pokretna je potpuno, sama odlazi na zahod, sama se diže iz kreveta, nema nikakvih zdravstvenih problema. Svi oni koji se pojave su samo – starost. Na sreću, do sada ju je zaobišla i korona.
– Čuli ste i sami, malo slabije čuje, ali sve razumije. Voli pričati s kolegicama, nije zahtjevna, za sve je zahvalna, uvijek je zadovoljna. Jako voli jesti čokolino. Ako vidimo da joj nešto ne paše od hrane, a već znamo da voli čokolino, presretna je kad joj ga donesemo. I uvijek kaže ‘Jao, ja to baš volim’ – nasmijala se njegovateljica.
Na proslavi rođendana je, kaže, baš bila ganuta.
– Bila je jako sretna kad je vidjela tortu, čak joj je i suza potekla – prepričala nam je Davorka Risek.
Ono što o njoj znaju je da je kao mlada kratko vrijeme radila u zabočkom ZIVT-u, a ostatak života je bila domaćica. Baka im zna pričati da je jako rado radila u vrtu. U Dom Lobor-grad došla je nedavno, iz Doma Oaza u Andraševcu koji je zatvoren nakon strašnog požara.
– Usprkos Covidu i uz sve epidemiološke mjere proslavili smo njezin 100. rođendan. Živjela nam naša gospođa Ana! – poručili su iz Doma.
