Počeo je svirati 1997. Do sada je objavio 10 studijskih albuma. Posljednji, Chicago Rambler snimio je u Americi, u Chicagu. Njegove ljubavi, blues i usna harmonika, prate ga od mladosti.
– Slušao sam LP ploče starih blues majstora tog instrumenta i zaljubio sam se u taj zvuk. Kasnije sam saznao da mi je pokojni djed isto svirao usnu harmoniku, pa ima možda nešto i u genima – objašnjava nam Goluban odakle je potekla njegova ljubav prema tom instrumentu.
Originalnost u zvuku i načinu sviranja
Kaže da usnu harmoniku, baš kao i svaki drugi instrument, može svatko naučiti svirati. Ipak, za prepoznatljivost, biti drugačiji i originalan, treba puno vježbati i baviti se tom ‘problematikom’ kako bi glazbenik bio originalan. Njegova svirka to svakako jeste.
– Drago mi je kada me netko od prijatelja ili suradnika prepozna u snimkama kao gostujućeg glazbenika u raznim žanrovima i to samo temeljem zvuka, na primjer na radiju. To znači da postoji originalnost u zvuku ili načinu sviranju, a to me izrazito veseli i veliki je kompliment – kaže Goluban.
Blues liječi sve boli, jade i probleme
Ono što posebno izdvaja ovog Zagorca je spajanje bluesa s hrvatskom, ali i zagorskom tradicionalnom glazbom. Spojio ih je vrlo vješto, a publika je to prepoznala, prihvatila i nagrađuje na svakom njegovom nastupu. Kolijevka bluesa je Amerika, a Goluban je sigurno zaslužan za njegovu popularizaciju u Hrvatskoj. Nije jedini domaći blues autor, no svakako je zaslužan za promociju hrvatske tradicionalne glazbe kroz blues formu.
– ‘Blues je korijen, a sve ostalo je plod, davno je rekao Willie Dixon, a ‘Blues ima bebu i zovu ju Rock & Roll’, pjevao je Muddy Waters. Kompletna popularna glazba proizlazi iz bluesa i zato ga treba poštivati i barem malo razumjeti. Blues je jednostavna glazbena forma koja priča o ljubavi, financijama, porocima… Teme su nebrojene. To je vrsta glazbe koja liječi sve boli, jade i probleme. Nakon blues terapije sigurno ćete se osjećati bolje – uvjeren je ovaj Zabočanin.
– Tradicionalna glazba je ona koja je ukorijenjena u narodu, koja se godinama prenosi s pokoljenja na pokoljenje. Poznata je i kao narodna glazba. Autori su joj nepoznati, a mijenjala se tijekom godina. To je ono što ocrtava kulturu i običaje naroda ili podneblja. Za ekipu s juga Amerike to je definitivno blues, za mene je to zagorska popevka. Kombinacija svega toga reflektira se u mojoj autorskoj glazbi i definiram ju kao zagorski blues – nitko prije Golubana nije spojio blues s kajkavskom popevkom.
Amerikanci poludjeli za kajkavštinom
Nastupa diljem svijeta. I snima izvan Hrvatske. Posljedni album, Chicago Rambler, snimio je u Americi. U snimanju su sudjelovali potomci glazbenika koji su definirali blues. Bubnjeve je svirao Kenneth Smith, sin bubnjara iz pratećeg banda Muddy Watersa, a bas je snimio E.G. McDaniel, nećak Bo Diddleya, koji je jedan od onih koje spominju kao čovjeka koji je izmislio rock’n’roll. Snimatelj Blaise Barton je osvajač Grammyja, a gitarist Eric Noden producirao je ploču i svirao gitaru.
– U američkom tisku su nas okarakterizirali kao Tomislav Goluban&Sons of Blues. Kud ćeš bolje promocije! Ali ljudi ovdje to ne razumiju, nažalost zbog neznanja. Vrlo su rijetki ovdje čuli za Muddy Watersa ili Bo Diddleya, a bez njih ne bi bilo ni Elvisa Presleya – poučava nas.
Tijekom snimanja i druženja je uživao. Vrhunac je bio pri kraju snimanja.
– Ti su mi glazbenici u studiju rekli da bi sa mnom voljeli snimiti neku pjesmu na hrvatskom jeziku, jer im se sviđaju moji albumi koje su slušali na webu. Imali smo još vremena i oni su izabrali ‘Išel budem v kleticu’, kao onu koja im se najviše sviđala. Snimili smo je u njihovom afro-američkom stilu i ta pjesma zatvara album. Nažalost, iako je na kajkavskom, više se emitira u eterima američkih radio stanica nego naših hrvatskih, ali i zagorskih. Američki kolege glazbenici time su pokazali da je blues zbilja kultura bez granica i da je glazba univerzalni jezik. A mi ćemo, nažalost, s razumijevanjem toga još malo pričekati – ponosan je, ali i žalostan što mediji u matičnoj zemlj manje cijene i promoviraju nekoga i nešto što predstavlja i proslavlja domaće, autohtono.
Nova nominacija za Porina
Zato Goluban promovira Hrvatsku i Zagorje na najbolji mogući način. Prepoznatljiv je i cijenjen, usudimo se reći više vani nego doma. No takva smo zemlja, takav smo narod. Što nas ne smije obeshrabriti. Treba ustrajati i svoj talent i znanje prenositi na mlade naraštaje. To radi i Goluban. Pomaka ipak ima svakim danom i to najviše zbog, kaže Goluban, aktivnosti Udruge Hrvatske blues snage, te kroz program ‘Ruksak (pun) kulture’. Provodi ga Ministarstvo kulture, a Goluban educira klince diljem Hrvatske.
Do sada je naš glazbenik dobio mnoga priznanja i nagrade. Smiješi mu se još jedan Porin. Nominiran je za najbolji album instrumentalne glazbe, ‘Velvet Space Love’. Do sada ih je osvojio već četiri, jedan za novog izvođača godine i tri za najbolji blues album (dok je ta kategorija postojala).
– Kod Porina, baš kao i kod većine natjecanja ovakvog tipa, ništa nije sigurno. Ne očekujem pobjedu, ali bi me svakako veselila – potajno se nada Goluban.
I mi se nadamo i veselimo s njim. Jer Tomislav Goluban je još jedno svjetlo u tami, luč u kmici. Ponosno predstavlja Zagorje i još je jedan koji kroz svoju umjetnost dokazuje da Ni Zagorje malo!
