Ni nastava na daljinu nije omela uobičajeno sjajne Šudigovce, učenike Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok. I u vrijeme izolacije doma su stvorili – ma, umjetnička djela
Predstavljamo vam djela učenika 2. do 4. razreda grafičkog dizajna, nastala kod kuće. Na daljinu ih je vodila prof. Anuška Alfirević. Predaje im predmete Crtanje i slikanje i Ilustracija.
Ključna je komunikacija
– Raditi na daljinu u početku se činilo kao nešto što je u mojim predmetima neizvedivo. Mentorski rad s učenicima u razredu, direktna komunikacija i zajedničko vrednovanje je nešto što je zaista teško zamijeniti. No, rad na daljinu pokazao se i kao veliki izazov s kojim smo se jednostavno morali suočiti, i mi i učenici. U ovom načinu rada ključno je uspostaviti dobru komunikaciju učenik – nastavnik – priča nam Anuška Alfirević, profesor savjetnik, koja u Šudigu ima već 20 godina staža.

Uhvatili su ritam. Iako, kaže, ne može nastava na daljinu zamijeniti nastavu u razredu, došli su do neke razine gdje su uspjeli očuvati kvalitetu usvajanja novih ishoda, pa su radovi koji su nastali doista sjajni.
– Usudila bih se reći da je teško raspoznati u kojem su razdoblju nastali, u razrednom ili školi na daljinu – Alfirević je izuzetno ponosna na učenike.
Važnost novih iskustava
Učenici su u početku bili zatečeni novim načinom rada. Bili su zbunjeni, teško im je bilo organizirati dan i činilo im se gotovo nemoguće pohvatati sve obveze.
– Moramo ih razumjeti jer se osjećaju zakinuto za neke stvari, kao što je direktan kontakt i druženje, posebice maturanti. Zato im stalno pokušavam osvijestiti važnost novih životnih iskustava i pozitivnih stvari koje u krizama zaboravljamo sagledavati – priča nam profesorica.

– Mislim da im dobro odrađen zadatak na kraju ipak daje dojam da uče i razvijaju se i dalje, a to je zapravo najvažnije, to sam htjela postići – dodaje.
Prednosti i mane nastave na daljinu svatko individualno doživljava.
– Osobno sam dosta prilagodljiva i ako ne znam plivati, naučim. Mana je definitivno nedostatak neposredne komunikacije u realnom vremenu. Tehnologija nije isto kao direktna komunikacija. Na nastavi mi vidimo trenutno stanje učenika, možda se ne osjeća dobro, bolest, problemi, ako ne shvaća ni kada objasniš nekoliko puta, objasniš još jednom. Sve ide brže i jednostavnije kad je direktno. Lakša je komunikacija i s kolegama, integracija predmeta, rad na projektima. Učenici lakše samovrednuju kada imaju uvid u rad kolega – prepričala nam je koji su ‘hendikepi’ ovakvog načina rada.
Platforma za razmišljanje
– No, ima i prednosti a to je, prije svega, novo iskustvo. Već dugo koristimo tehnologiju za stručna usavršavanja, učenici je koriste za istraživanje u nastavi. Uglavnom se koriste društvene mreže i brži vid konzumiranja informacija od onog na koji su navikle starije generacije. Prije ovoga često sam se pitala kako prilagoditi usvajanje znanja u suvremenom svijetu. Ovo sada se desilo naglo i sustav nije ni blizu savršenog, ali je svakako platforma koja daje prostora za razmišljanje i nove metode rada – ocijenila je prof. Alfirević.
Dobro je, kaže, i to što su učenici prisiljeni samostalno bolje organizirati svoje vrijeme u danu i ne ovisiti o ustaljenom ritmu koji imaju godinama.

U vremenu izolacije imali su stupnjeve rada. Kako se radi o specifičnim predmetima, prvo je išla prilagodba, eventualno dovršavanje nekih radova započetih u školi. Nakon toga je trebalo na neki način olakšati im da kroz umjetnost izraze šok i proživljeni stres, ali na jedan kvalitetan način, prateći plan i program rada.
Zrelo i jako
– Tako smo interpretirali legendarni Munchov Krik. Da kroz rad oslobode taj zatomljeni krik koji su mnogi imali u sebi. Slično smo interpretirali i međupredmetne teme vezane za zaštitu ljudskih prava. Radili smo crteže, plakate, stripove. Gotovo je nevjerojatno koliko je tu zrelih, ‘jakih’ radova nastalo od djece koja imaju 16 ili 17 godina – Alfirević je bila ugodno iznenađena radovima učenika.

– Snalazimo se s onim što imamo i izvlačimo najbolje u trenutnoj situaciji. Više sam nego zadovoljna rezultatima svojih učenika. Zapravo sam jako ponosna na njih – zaključila je.