Prvoga dana mjeseca studenoga slavimo blagdan Svih svetih, a dan nakon Dušni dan.
Na blagdan Svih svetih slave se sveci i svetice, one koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskoga života. Na Dušni dan se, pak, prisjećamo onih kojih više nema i taj je Dan izraz nade i vjere u zagrobni život.
Groblja sjaje najvećim sjajem
U Hrvatskoj se Svi sveti obilježavaju kao državni blagdan pod tim imenom od 1996. Do tada je praznik bio neradni danom pod nazivom Dan spomena na mrtve, a od 1989. do 1991. Dan sjećanja na mrtve.
Dušni dan posvećen je pokojnicima, a nastao je na poticaj sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Krajem prvog tisućljeća već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i Dušni dan. Dušni dan ili Dan mrtvih izraz je nade i vjere u zagrobni život, a slavi se svake godine 2. studenoga. Tad se ide na groblje, moli za duše pokojnika, pale se svijeće i odlazi na svetu misu kako bi nas molitve povezale s pokojnicima kojih više nema. To je dan kada sva katolička groblja sjaje najvećim sjajem, a običaj je da se kao znak sjećanja na preminule služe i mise zadušnice. Svećenici na Dušni dan služe tri mise, jednu kome god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve.
Sjeverozapadni običaji
Tradicija nalaže da se za taj blagdan priprema i bogatija večera. U Zagorju se za blagdan Svih svetih uz meso često sprema i purica s mlincima ili pak raca s krumpirom. Obavezne su i orehnjača i makovnjača i sitni kolači. Odrasli ostavljaju mrvice na stolu kako bi na Dušni dan djecu uvjerili da su to bile dušice. Jedan od sjeverozapadnih običaja je da se u noći između Svih svetih i Dušnog dana na stolu ostavljala litra vina i rakije s nekoliko čaša kako bi se preci tu noć počastili.
Svi sveti i Dušni dan prate simbol svjetla, upaljene svijeće, te simbol života, živo cvijeće. Na taj dan dovoljno je odnijeti jedan živi cvijet i upaliti svijeću, a kićenje grobova, posebice umjetnim cvijećem nije dio tradicije. Posljednjih 30-ak godina grobovi se najčešće kite krizantemama, koje se od tada i uzgajaju u Hrvatskoj. Krizantema je simbol prolaznosti života, smrti i žaljenja.
