Javno razotkrivanje nesavjesnog trošenja novca poreznih obveznika ‘šakom i kapom’ zasigurno je obilježilo prvih 100 dana mandata oroslavskog gradonačelnika Viktora Šimunića.
Do sada, koliko se sjećamo, nitko nije ulazio u dubinske analize poslovanja svojih prethodnika. Ako i je, nitko to nije objavljivao.
Zajedništvo Oroslavčana
– Jesam li ponosan na to? Draže bi mi bilo da toga nema, ali rekel sam da nem tiho i ne bum. Kaj sam obećal, to i delam – odgovara nam Šimunić.
Na pitanje na što je najviše ponosan u ovih 100 dana zastaje i kaže kako ga to još nitko nije pitao.
– Na puno toga sam ponosan, možda najviše na to kaj se polako ali sigurno u Oroslavju stvara zajedništvo – odgovorio je.
A Šimunić je u javnost ‘pustio’ mnoge detalje na koji način je poslovala Gradska uprava dok ju je vodio HDZ-ov Emil Gredičak. Tako je, primjerice, utvrdio da Grad plaća 11 mobilnih linija na pet zaposlenih. Kupovali su se, kaže, najskuplji mobilni aparati koje bivši gradonačelnik i bivši predsjednik Gradskog vijeća nakon izgubljenih izbora nisu željeli vratiti. Pa im je poslao račun koji su, nakon javnih objava na Facebooku i u medijima, platili.
Novac se dijelio šakom i kapom
Na račun Grada su, tvrdi, kupljeni i Macbook Air laptopi za po 13.000 kuna. Kao i za mobitele, istraživao je gdje su i kod koga su, ali još im nije ušao u trag. U Gradskoj upravi nisu. Tamo su, kaže, pretpotopni kompjutori koji su gotovo neupotrebljivi.
Obznanio je Šimunić i da je Grad za tonere plaćao po 950 kuna bez PDV-a, a tržišna im je cijena 750 s PDV-om. Isto je i s A4 papirom za printanje. Kupovan je po 46 kuna paket, a u najbližoj papirnici u Oroslavju se može kupiti po 30 kuna.
Objavio je javno i da četiri zaposlena u Gradu svaki ima svoj printer, odnosno fotokopirni aparat.
– Printer je imala i poljoprivredna redarka koja dolazi jednom na tjedan. U godinu i pol potrošeno je samo na printere oko 100.000 kuna. Za jedan printer sam siguran da ga je Gradu prodao politički tajnik HDZ-a – priča nam Šimunić.
Nakon što je to objavio, tvrtke iz cijele zemlje počele su slati ponude u Grad. Nude mu printere u najam. I uzeo je jedan na probu, da vidi kolika će biti realna cijena printanja i fotokopiranja na mjesečnoj bazi.
Optužuju ga za nerad
– Da sam uzel najskuplju ponudu i da godinu dana printam u boji, potrošili bi 15.000 kuna. A oni su trošili po 60.000 – iznosi Šimunić matematiku, a za kupljene printere koji su sada u Gradu kaže da će ih ‘delegirati’ po gradskim ustanovama.
I dok Viktor javno objavljuje kako je to činila bivša vlast i naglašava da on tako sigurno neće, već će štedjeti svaku lipu, lokalni HDZ ga napada da je nesposoban, da ništa ne radi, da će zbog njegova ‘kopanja’ po papirima propadati već ugovoreni projekti, da samo ‘cmizdri’, bivši gradonačelnik Emil Gredičak za Ni Zagorje malo u lipnju je rekao da se ‘čovjek koji je do jučer spajao rutere bavi s nečim s čime bi se trebala baviti revizija’, da je u Oroslavju jedino promijenio jednu žarulju i premjestio kante za otpad…
A onda se pojavio još jedan kostur iz ormara. Ovaj put nije riječ o, kao kod papira za printanje, razlici u cijeni od 16 već od 550.000 kuna. Šimunić je objavio kako je Grad Oroslavje, iako ima u vlasništvu svoje zemljište, kupio drugo i to za 612.000 kuna iako je ovlašteni sudski vještak poljoprivredno zemljište procijenio na 44.000 kuna.
Stotine tisuća kuna štete
– Pet dana kasnije druga vještakinja to isto zemljište, ali sada kao građevinsko, iako ono to još nije, procjenjuje na 612.000, odnosno na 139 kuna po metru četvornom. Procjena prvog vještaka je bila 10 kuna po metru četvornom. To je čisti kriminal i ovih dana, nakon konzultacija s odvjetnikom, predajem kaznenu prijavu. Nije pitanje hoću li podnijeti prijavu već za koja sve kaznena djela i protiv koga sve. Ima tu više upletenih, nije tu samo bivši gradonačelnik Gredičak – govori nam Šimunić.
Upravo zbog takvog načina vođenja Grada on je sada u financijskim problemima. Neki su se novci, tvrdi, potrošili nenamjenski, a puno se kuna ‘dijelilo’ šakom i kapom. Šimunić prvo želi konsolidirati financije. Dug je, ispostavilo se na kraju, 12 milijuna a ne šest kako je u početku mislio. Čeka odobrenje za kredit kako bi Grad napokon počeo normalno financijski poslovati.
– A o tome kak niš ne delam mislim da govori i činjenica da sam u kratkom roku uspio privući investitora koji će preuzeti propalu tvornicu Oroteksa i tamo izgraditi 140 stanova. Uskoro će to ići i na Gradsko vijeće jer moramo ovu zonu, koja je sada industrijska, za izgradnju stanova pretvoriti u poslovno-stambenu. Eto, na to sam ponosan – nasmijao se Viktor.
– Kad sve to posložim i odradim, samo nebo je granica – zaključio je.
