Na današnji dan, 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću rodio se prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. U svom rodnom kraju Tuđman je posljednji puta bio 1. srpnja 1999.
Došao je na otvorenje svoje obnovljene kuće u kojoj je proveo djetinjstvo. Franji su tada potekle suze.
Rano ostao bez majke
– Bilo je jako emotivno. Inače je Tuđman uvijek bio odrješit kad bi govorio, no tada je i zaplakao. Glas mu je drhtao kad je spomenuo majku Justinu koja je umrla 1929. godine kad je imao samo sedam godina. Volio je Tuđman svoje Trgovišće – ispričao mi je svojedobno Antun Prekrat za 24sata.
Prekrat je bio kustos i domar u Tuđmanovoj kući i obnovljenoj Spomen školi Dr. Franjo Tuđman. I danas obitelj Prekrat skrbi o Tuđmanovoj rodnoj kući i Spomen školi, no Antuna je zamijenio sin.

Antun je posjetiteljima rado prepričavao dogodovštine i činjenice iz najranije Tuđmanove dobi. Priče je skupljao od mještana koji se sjećaju Tuđmanova djetinjstva, pa ih onda prepričavao posjetiteljima. Tako i o Franjinim školskim danima u pučkoj školi koja je obnovljena i otvorena 15. svibnja 2008. Obnovila ju je Zaklada hrvatskog državnog zavjeta uz pomoć donacija, a otvorio ju je Ivo Sanader povodom 86. obljetnice rođenja prvog hrvatskog predsjednika.
Živahan i nemiran
Franjo je u prvi razred krenuo 1929., kad mu je umrla majka. Njegova učiteljica Darinka Domitrek stanovala je u kući njegove mame. Svjedoci kažu da mali Franjo nije zato imao nikakve privilegije. Naprotiv, od njega se očekivalo više nego od ostale djece.
– Dobila sam đaka u razredu kakvog nisam imala u svojoj 35-godišnjoj praksi. Vjerojatno ga ni generacije poslije mene neće imati – rekla je učiteljica svojim ukućanima.

Taj đak bio je Franjo Tuđman. Iz Franjine svjedodžbe iz trećeg razreda, čija je kopija izložena u učionici njegove škole u Trgovišću, vidljivo je da je prolazio s odličnim uspjehom. Jedino je te godine iz ćudorednog vladanja imao vrlo dobar. U Trgovišću se govori da je bio pametan, načitan, bistar i odličan đak, ali živahan i nemiran te previše znatiželjan i brbljiv.
Te je školske godine, 1932./1933. imao odličan iz Nauka vjere, Narodnog jezika, Računarstva i geometrije, Stvarne obuke, Risanja, Pjevanja, Gimnastike te Gospodarstva i ručnog rada za dječake. Izostao je 20 školskih sati, no ni jedan izostanak nije bio neopravdan.
Kuća na rate
Prekrat je godinama prikupljao podatke i priče iz usmene predaje i zapisivao sve što se netko sjetio o Tuđmanu i njegovoj obitelji. Kuću u kojoj je Tuđman živio kao dijete sagradio je obrtnik iz Varaždina 20-ih godina prošlog stoljeća. Franjin otac Stjepan gradnju kuće plaćao je na rate.
– I tada se živjelo na kredit. Obrtnik mu je napravio kuću na poček, na kredit. Kako nisu mogli živjeti samo od poljoprivrede, jer je bilo puno braće pa je zemlja bila rascjepkana, Stjepan je odlučio biti gostioničar. Zato je kuću dao sagraditi na raskrižju puteva za Zagreb. Tek poslije je gostionicu ipak preselio u centar – ispričao nam je Prekrat.

Kad je kuća obnovljena, ljudi su govorili da ona uopće nije rodna kuća Franje Tuđmana.
– Istina je da su Tuđmanovi živjeli na brijegu i poslije se preselili u ovu kuću, ali je sasvim sigurno da je to Franjina rodna kuća. Ne zna se točno je li se Tuđman u njoj baš rodio, ali je sigurno da se obitelj uselila dok je on još bio beba – kaže Prekrat.
Prva lopta u Trgovišću
Iako u kući nema Tuđmanovih rukopisa, jer su oni pohranjeni u Državnom arhivu, mogu se pogledati fotografije iz njegove mladosti. Sve su one presnimljene iz njegova privatnog albuma. U kući je i originalan krevet u kojem je Tuđman spavao s braćom kao dijete.
Franjo je u Trgovišću je bio samo do završetka osnovne škole. Nakon toga je otišao na školovanje u Zagreb.
– Obožavao je svoje Trgovišće i nogomet. Kako je i sam bio siromašan, a silno je želio u Zagorje donijeti nogometnu loptu, tadašnji imućniji gostioničar Juraj Capar dao mu je novac. Franjo je tako 1935. ili 1936. u Trgovišće donio prvu nogometnu loptu. Bilo je to čuđenje, divljenje i veselje. Tad se u Trgovišću prvi put zaigrao nogomet. Nekoliko godina poslije, 1939., osnovan je i prvi klub, NK Zagorec. Zaigrali su s Tuđmanovom loptom – prisjećaju se stari mještani Velikog Trgovišća.

Tuđmana i kao dijete u Trgovišću pamte kao strastvenog nogometaša. Nogomet bi obavezno igrao poslije škole, a organizirao je i turnire protiv ekipa iz susjednih sela. Tad su nogomet igrali krpenom loptom. Njegovi vršnjaci kažu da je i nogometu pristupao drukčije od drugih. Za njega to nije bila samo igra, za njega je i nogomet bio znanost. I kad ne bi igrao, uvijek bi dolazio gledati druge dok igraju.
Na igralište bi uvijek dolazio s nekom knjigom ili bilježnicom, često bi nešto zapisivao, čitao, pa mnogi nisu znali prati li uopće utakmicu ili čita svoje štivo koje, sigurni su, nije imalo veze s nogometom. Zbog lokalnog kluba je, i nakon što je postao predsjednikom, svake godine u svibnju oko rođendana dolazio u Trgovišće. Tad je protiv Zagoraca igrala prva postava Dinama.
Zagorska nepravda
– Tad ne bi Tuđman odgledao oba poluvremena, ali bi ostao barem na jednom. Uvijek mu je bilo teško otići. Rado bi prošetao selom, uvijek ispitivao za neke ljude, pitao tko sad živi u kojoj kući, a prisjetio bi se i što je nekad bilo na tom mjestu ili tko je nekad živio tu. Rado bi i popričao s ljudima, uvijek bi se razveselio kad bi vidio nekog s kim je odrastao. Bio je i ostat će velik čovjek – ponosni su na Franju Tuđmana u njegovu Velikom Trgovišću.

U Velikom Trgovišću može se puno pročitati, čuti i naučiti o djetinjstvu prvog hrvatskog predsjednika. Obnovljena kuća i Spomen škola, u kojoj se čuva mnoštvo dokumentacije iz novije hrvatske povijesti, a tu je i velika knjižnica, nedovoljno su iskorišteni. Ne promovira se niti kao povijesno blago, a niti se iskorištava u turističke svrhe. A moglo bi i trebalo bi.
No, kako išta od ikoga očekivati kada ni Krapinsko-zagorska županija, koja je platila snimanje već dva promo filma o županiji, posljednji 2019. godine, niti u jedan nije stavila ni kadar iz Velikog Trgovišća, niti je jednom riječju spomenula Franju Tuđmana. Sramota!