Zvali su je ratna bolnica. Ne zato jer je bila na ratnom području, već zato jer su desetljećima uvjeti rada u njoj bili baš takvi, ratni. Umjesto da se odužimo toj staroj drvenoj dami i zahvalimo za svu ljubav i požrtvovnost liječnika, puštamo je da umire. Bez dostojanstva, bez poštovanja
Krapinski fotograf Matija Miklaužić fotografirao je stare barake Opće bolnice Zabok. Zapušteno, oronulo, prepuno otpada, zaraslo travom i raslinjem. O toj staroj ‘liječnici’ nitko ne vodi brigu. Nikome nije stalo.
Zaboravljena starica s tisuću priča
Nakon što se izgradila nova zgrada Opće bolnice Zabok svi su zaboravili na drvene barake čiji bi zidovi mogli ispričati tisuće priča. Tužnih, bolnih, ali i sretnih. Tisuće priča pacijenata, liječnika i medicinskih sestara koji su u tim uvjetima radili kao da rade u najopremljenijoj bolnici na svijetu.
A bili su to stari, već truli zidovi kroz koje je zimi fućkao hladan vjetar, kroz stari krov padale kapi kiše po krevetima, kroz tanke se zidove čuli bolni uzdasi, a podovi svojom škripom svirali glazbu života i nade u izlječenje.
Već tad je bila starica, ali žilava i puna života. Danas sama i tužna pokušava još nemoćno reći da je tu. Među granjem, raslinjem, da diše i da u njoj još ima života i da bi mogla još biti korisna. Barem kao uspomena. Ili neka je dostojno ‘sahrane’ kako ne bi spuštala pogled pored njene dvije sestre, nove zgrade bolnice i prije par godina obnovljenog dvorca.
– Nisam baš imao volju ulaziti, al’ nešto me vuklo. Kao kontrast dvorcu i novoj bolnici ovo je zapušteno ruglo za koje nitko ne brine, a prema sadržajima unutar prostorija, služi za odlaganje smeća, građevinskog, ali i infektivnog otpada. Čista grozota samo nekoliko koraka od Energetskog centra i bolnice gdje dnevno prolaze tisuće ljudi – zapisao je fotograf uz album koji je objavio na svojoj Facebook stranici Matija Miklaužić.
Tuga Zagorja. Pepeljuga s Bračka.
