Već sam naziv dana, spomen vjernih mrtvih, dovoljno govori. Poslužimo se liturgijskim tekstom. Zborna molitva je najsažetije tumačenje toga dana: ‘Gospodine, usliši nam molitve: vjerujemo da si svoga Sina uskrisio od mrtvih, učvrsti nam nadu da ćeš uskrisiti i našu pokojnu braću i sestre.’.

Čistilište, čežnja za Bogom

Ulazna pjesma kaže: ‘Kao što Isus umrije i uskrsnu, tako će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. I kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.’.

Toga dana Crkva potiče i na molitvu za duše u čistilištu. To su duše koje su umrle ‘u prijateljstvu s Bogom’, ali nisu potpuno čiste. Naravno, pritom moramo voditi računa da se govori o slikovitom govoru, jer u stvarnosti se ne radi o prostoru, već o jednom novom stanju, novom načinu postojanja koji je teško izreći ljudskim riječima. Možemo samo upotrijebiti usporedbe na način da kažemo kako je čistilište kao jedna čežnja za Bogom, On je nadohvat ruke, a ipak ga duša ne vidi, jer ju je smrt zatekla s nekom ‘mrljom’ koju moja ‘očistiti’.

Moliti, sveta i spasonosna misao

Crkva je od davnina za vjerne mrtve molila, a posebno je slavila Euharistiju da bi te, duše u čistilištu, očišćene mogle prispjeti k blaženom gledanju Boga. To je iskustvo poznato i kod židova prije Isusova dolaska od kojih saznajemo da je ‘sveta i spasonosna misao moliti za mrtve da im se oproste grijesi’ (2 Mak 12,46). KKC još nam dodaje da ‘naša molitva za njih može im ne samo pomoći, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist’ (br. 958).

Župa sv. Jurja mučenika Pušća Snimio: Damir Tucman

Jeste li znali odakle štovanje grobova svetih? U židovstvu Isusovog vremena bilo je poznato takvo štovanje, te su tada bila značajna dva groba: Izaijin kraj ribnjaka Siloe i Zaharijin u dolini Cedrona. Rimsko područje, pak, na koje je stiglo kršćanstvo, također je poznavalo obiteljsko štovanje pokojnika koje se razvilo uz njihove grobove praćeno pogrebnim gozbama i prinosom žrtve bogovima podzemlja.

Dan rođenja za nebo

Kršćani su tim običajima dali novi smisao, u svjetlu Kristova uskrsnuća. Tako je ukapanje u zemlju, za razliku od spaljivanja, bliže onome što je Krist prošao, a ujedno je i slika čekanja uskrsnuća. S kršćanstvom se dan smrti počinje nazivati i danom rođenja za nebo, što su osobito primjenjivali na datume smrti svojih mučenika. Njihovo se štovanje razvilo već u II. stoljeću.

‘Cijela se kršćanska zajednica sastaje kao jedna obitelj oko groba svoga mučenika, slavi refrigerium  (pogrebna gozba), molitve i euharistiju. Nakon Konstantinova mira grobovi će se mučenika označiti i ukrasiti, na njima će se sagraditi i bazilike (martyria). Ali će u biti oblici štovanja trajno ostati isti: sastanak zajednice i slavljenje euharistije.’

Prvi kanonizirani svetac

Dakle, kršćani su najprije posebno slavili mučenike. S vremenom su kao posebna svjedočanstva vjere isticani asketi, Bogu posvećene djevice, biskupi. No, o pojmu sveca i kanonizaciji kako je danas razumijemo možemo govoriti tek od X. stoljeća. Prva službena kanonizacija dogodila se 993. godine, za vrijeme pape Ivana XV., a prvi kanonizirani svetac bio je sv. Ulrik.

Zaključimo s Drugim vatikanskim saborom: ‘Štovanje svetih proizlazi iz trajne povezanosti zemaljske i nebeske Crkve: pripadnici i jedne i druge, ‘iako na različit stupanj i način, sudjelujemo u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu, i pjevamo istu pjesmu slave našemu Bogu. Sjedinjenje putnika s braćom koji su usnuli u Kristovu miru nipošto se ne prekida, dapače, po neprekinutoj vjeri Crkve se jača priopćivanjem duhovnih dobara.
Zbog toga, naime, što su nebeski blaženici tješnje s Kristom sjedinjeni, oni jače utvrđuju cijelu Crkvu u svetosti, oplemenjuju štovanje koje ona ovdje na zemlji iskazuje Bogu i na mnogo načina pridonose njezinoj većoj duhovnoj izgradnji.’.

Nedjelja Zahvale za Božja dobročinstva

Tako nam postaje razumljivije kako zasluge svetih mogu pomoći nama, putujućoj Crkvi. To je sve zbog one temeljne povezanosti preko Krista i u Kristu, i prije i nakon smrti.

Nakon Dušnoga dana danas nam je nedjelja Zahvale za Božja dobročinstva.

Zahvali srcem prepunim, zahvali Ocu svetomu! Dođi! Zahvali srcem malenim na svakom daru! Jer sve od Boga dolazi i sve što imamo i jesmo milosni je dar od Njega! Zahvali na obitelji! Zahvali na Domovini! Zahvali na životu! Zahvali…. I ne govori ništa više, jer On zna najbolje sve naše radosti i nevolje!

Autor teksta, Darko Fiket, župni je suradnik u Župi sv. Jelene Križarice u Zaboku