Tihomir Stahuljak (1918.-2007.) bio je profesor muzeologije i zaštite spomenika. Bio je i veliki poznavatelj i zaštitnik kulturne baštine sjeverne Hrvatske. Tijekom života, kao strastveni kolekcionar, prikupio je i iza sebe ostavio jednu od najvrednijih kolekcija sjeverne Hrvatske. U nasljeđe je ostavio umjetničke i uporabne predmete, dokumentaciju obitelji Drašković i Vranyczany, te namještaj, rukopise i predmete ostavštine Viktora Kovačića i Isidora Kršnjavog.
Stahuljakova razmišljanja
No prof. Stahuljak bio je i strastveni kolekcionar igračaka. Prikupio ih je 60-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća te prvih godina ovoga. Neke igračke potječu i iz 19. stoljeća. ‘Zbirka, a ne zbrka’ izložena je u Muzeju seljačkih buna u Gornjoj Stubici, zahvaljujući kolekcionaru Juri Gašparcu koji nakon Stahuljakove smrti skrbi o njegovoj ostavštini.
– Izložbu smo u većoj mjeri oblikovali prema Stahuljakovim zamislima, poštovali smo klasifikaciju koju je Stahuljak ranije osmislio, a citatima iz njegovih brojnih rukopisa na temu dječje igre, igračaka i njihovih izlaganja, posjetitelji će se na najbolji način upoznati sa Stahuljakovim razmišljanjima – na izložbu, koja se može razgledati u radno vrijeme Muzeja do 1. rujna, pozvala nas je voditeljica Vlatka Filipčić Maligec.
Igračke za djecu i odrasle
– Za uvrštenje igračke u ovo kategoriju vrijedio je samo jedan kriterij, namjera tvorca da igrački da veću ili manju sličnost s nekom životinjom. Zato su u zbirci svoje mjesto našli i drveni konji, najrazličitiji plišanci,, uključujući maskote, plastične igračke, razne slagalice – pojasnila je Maligec.
Zajednički nazivnik skupine igara za djecu i odrasle nalazi se u poštivanju određenih pravila, koja inače slobodna dječja igra ne poznaje. Posebnu je pozornost Stahuljak posvetio nogometu, kao igri koja nije namijenjena najmanjoj djeci, ali ni odraslima. Osebujan je bio Stahuljak, takva je i izložba.
Skupina nazvana ‘Prema umjetnostima’ za njega je bio najvažniji dio zbirke. U nju je ubrojio sve što dijete može privući onome što smatra preokupacijom odraslih: graditeljstvo, skulptura, slikarstva, glazba i književnosti. Smatrao je da se u ovu skupinu, prije svega, mogu ubrojiti predmeti koji se odvajaju ili rastavljaju te ponovno sastavljaju u cjelinu ili povezuju. Posebno mjesto u ovom dijelu zbirke dodijelio je Adonisu Bazini i proizvodima iz njegove radionice, dok s druge strane, na pretvaranje Mona Lise u puzzle nije gledao s odobravanjem.
Lutke domaćih proizvođača
Pod nazivom ‘Ljudi’ u zbirci se krije šarolik izbor igračaka, od malih vojnika namijenjenih simuliranju bitaka, poznatih ruskih babuški, pa sve do snjegovića.
– U Stahuljakovoj zbirci se nalazi stotinjak lutaka različitih veličina, materijala i proizvođača. Izvorno, nisu sve ove lutke bile namijenjene igri. U istoj su se skupini našle lutke nastale kao suveniri, igračke, scenski rekvizit ili ukrasi. Neke su lutke ostale sačuvane u kutijama u kojima su kupljene, te su im priloženi čak i računi, druge su u zbirku došle kao dar. Neke nisu ni raspakirane, druge su u vrlo lošem stanju. Posebna je pozornost posvećena domaćim proizvođačim, na primjer lutkarskom ateljeu Kronast i Kitici Rogulj, ali i tvornicama koje su se okušale u ovom poslu – pripovijeda nam autorica izložbe, uz Žarku Vujić, Vlatka Filipčić Maligec.
Osebujan prof. Stahuljak smatrao je da muzeji igračaka nisu namijenjeni djeci. Mislio je da bi ih trebali posjećivati budući roditelji, kao pripremu za svoju ulogu, te bake i djedovi kako bi se prisjetili da su i oni nekad bili djeca. No, zanemarit ćemo njegovo mišljenje. Poštujemo njegove stavove, ali na izložbu igračaka ipak pozivamo roditelje i djedove i bake – s djecom i s unucima.
