Nema novca, obustavlja se natječaj. Djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom neće dobiti ni lipe, jer mi moramo nabavljati zaštitnu i medicinsku opremu i uređaje za zaštitu i liječenje. I dijeliti ih, recimo, obrtničkoj i gospodarskoj komori
Ukratko, to je obrazloženje Krapinsko-zagorske županije na iznenadnu i neočekivanu obustavu, još u siječnju raspisanog natječaja za programe i projekte udruga koje se skrbe za invalide i djecu s teškoćama u razvoju.
Nepopravljiva šteta
U ponudi je bilo 600.000 kuna, jedna je udruga mogla dobiti maksimalno 30.000. Rok za prijavu bio je 24. veljače. I umjesto da im već počinju isplaćivati novac, Županija je tri mjeseca kasnije na svojim internetskim stranicama objavila da natječaja, eto, više nema. Ne vrijedi. Ne postoji. Otkazan. Nakon tri mjeseca!
– Gdje je završio ili će završiti naš novac? Je li župan Željko Kolar svjestan što je napravio, kome je uskratio novac i da čini nepopravljivu štetu djeci i invalidima koji, ako nemaju terapije u kontinuitetu, nazaduju, gube sposobnosti koje su usvojili? Prekidom terapija narušava im se normalno funkcioniranje – ogorčena je Mateja Posarić, predsjednica Udruge Sveta Ana iz Lobora.
Oni su jedni u nizu udruga kojima je ovom odlukom znatno poremećen, a nekima i upitan daljnji nastavak dijela terapija. Riječ je o terapijama koje korisnicima pružaju svakodnevno.
‘Terapije nisu hobi’
– Ta djeca i odrasli putem HZZO-a ostvaruju pravo na terapije dva, rijetki tri puta na godinu u specijalnim ustanovama. No to je premalo da bi oni normalno funkcionirali i normalno živjeli. Zato udruge i postoje kako bi bolesnima omogućili normalan život – govori Mateja Posarić.
Udruga Sveta Ana trenutno na terapijama ima oko 120 korisnika. Oni svakodnevno, kroz tri kabineta, logopedski, radnu terapiju i fizioterapiju, osam sati na dan rade s invalidima i djecom s teškoćama u razvoju. Kao i druge udruge, financiraju se kroz donacije i natječaje za rad takvih udruga. I tih 30.000 kuna, ako bi im bilo toliko odobreno, za njih je cijelo bogatstvo.
– Razumije li naš župan da našoj djeci terapije nisu hobi, ni popodnevni izlet, već da su im to aktivnosti koje su važne za svakodnevni život? Za vrijeme karantene mi našu djecu nismo ostavili na cjedilu, naši su terapeuti radili s njima online. Slali materijale mailom, odrađivali telefonska savjetovanja, individualno se prilagodili svakom roditelju i djetetu. Pitam župana jesu li osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju prvi kojima trebate uzeti, njima najmanje treba? – tužna je Posarić zbog takve odluke.
Kaže da im nitko, osim Županije, nije uskratio novac, pa ni male, daleko siromašnije općine i gradovi poput Mača, Mihovljana, Lobora, Klanjca, Donje Stubice… Ni jedna općina ili grad s čijeg područja korisnici odlaze na terapije u Lobor.
Povijesna godina za Zagorje
U Županiji se, očekivano, ‘vade’ na koronu. U vrlo opširnom odgovoru, zapravo, prozivaju udruge koje su se drznule pitati zašto je uzet novac najranjivijoj skupini. Odgovor se može skratiti u tri, četiri rečenice, ali čisto zbog pjesničkog dojma veći dio objavljujemo u cijelosti:
‘ U povijesti će 2020. godina ostati zabilježena kao godina u kojoj je čovječanstvo pogodila pandemija koronavirusa, koja se pokazala kao velik izazov na globalnoj razini, i koja je duboko utjecala te promijenila svakodnevno funkcioniranje svih segmenata društva, pa tako i za organizacije civilnog društva. Ova globalna kriza, koje nitko nije bio lišen, pokazala je da su solidarnost, odgovornost, uzajamnost i zajedništvo – temelji na kojima je izgrađeno civilno društvo postali potrebni, gotovo kao nikad prije. Kako bi se zaštitilo zdravlje, i sačuvali životi naših sugrađanki i sugrađana, prioritet u financiranju bio je, a i dalje je, nabava zaštitne i medicinske opreme te uređaja za zaštitu i liječenje. Pojedine udruge posebno su se iskazale u proteklim mjesecima u pružanju podrške građanima i nesebičnom angažmanu svojih zaposlenika i volontera, davanju na raspolaganje opreme i drugih resursa i na tome im veliko Hvala! Kao i na nacionalnoj razini, tako je i na lokalnoj razini većina jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u okolnostima slabijeg priljeva sredstva u proračun, a s druge strane povećanih izdataka za borbu protiv Covid-19, nažalost bila prisiljena obustaviti sve troškove osim onih nužnih za osnovno funkcioniranje, za ranije ugovorene radova i slično.’
Dodali su da je obustava trenutna, da će ponovno raspisati natječaj kad se malo napuni proračun.
‘I dalje ćemo kupovati’
No, iz njihovog odgovora ‘strši’ obrazloženje da su kupovali, a i nadalje će, zaštitnu i medicinsku opremu i uređaje za zaštitu i liječenje. Koliko je poznato, Županija u vrijeme epidemije nije kupila nikakav uređaj za liječenje. Da je, o tome bi župan Kolar vjerojatno izvijestio i New York Times. Ne znamo na kakve uređaje za zaštitu misle, jer ni toga se ne sjećamo da je kupovano zbog korone.
No da, zaštitna oprema i dezinficijensi kupovali su se na veliko i dijelili i Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) i Hrvatskoj obrtničkoj komori (HOK)!? Onima kojima gospodarstvenici i obrtnici mjesečno uplaćuju pozamašne iznose članarina!
Nije mali iznos u pitanju. O tome ćemo u idućem članku. O iznosima koje je u vrijeme epidemije, uz svu zaštitnu opremu koju je osigurao Nacionalni stožer civilne zaštite, Županija platila iz proračuna. I kome.
